Iron Maiden - Senjutsu (2021) Recenzija

Ma koliko voleli recenzije u tom nekom klasičnom stilu pisanja, uvek postoje neki albumi, bolje rečeno albumi nekih bendova koje je jednostano nemoguće na taj način recenzirati. Jedno od takvih izdanja je sasvim sigurno i novi album grupe Iron Maiden - Senjutsu. Šta je to što vam možemo u recenziji reći a da već i sami ne znate? Šta je to što vam novo možemo otkriti o grupi Iron Maiden? Naravno, uvek je moguće napisati recenziju, ali jednostavno, živimo u vremenu kada ljudi baš i nemaju mnogo vremena i želje da sede i da čitaju dugačke tekstove, a ovaj bi sasvim sigurno morao da bude mnogo dug. 

Mnogo više entuzijazma i kod nas samih postoji kada vam kroz recenzije predstavljamo neke manje poznatije bendove. Za ove velike i poznate, sa druge strane, smislili smo nešto potpuno drugačije. Pre šest godina smo upravo iz opisanih razloga propustili da uradimo priču o albumu The Book Of Souls, ali ovoga puta ne smemo da omanemo. Priča je tu, samo što ćete je ovoga puta slušati, a na našem YouTube kanalu nadamo se i odgledati! 




Fakti 

- Sedamnaesti album u karijeri grupe

-Prvi posle šest godina pauze

-Senjutsu taktika i strategija

- Dave Murray nije potpisao nijednu pesmu, prvi put posle Powerslave albuma 

- No. 3 na Bilboard Top 200 što je najveći uspeh benda na toj listi

- Producent Kevin Shirley

- Album je snimljen još 2019. a Steve Harris ga je držao u sefu, tačnije originalne trake, jer se plašio da će procureti na internetu



1. Senjutsu (Smith- Harris) 8:20

2. Stratego (Gers - Harris) 4:59

3. The Writing On The Wall (Smith-Dickinson) 6:13

4. Lost In A Lost World (Harris) 9:31

5. Days Of Future Past (Smith-Dickinson) 4:03

6. The Time Machine (Gers-Harris) 7:09

7. Darkest Hour (Smith-Dickinson) 7:20

8. Death Of The Celts (Harris) 10:20

9. The Parchment (Harris) 12.39

10. Hell On Earth (Harris) 11.19

2 comments:

  1. Za neke stvari se slažem,album je uglavnom namenjen nama naslušanim fanovima. Ja sam ga preslušao jedno 200x,možda i više...otkad je izašao,samo njega slušam. Ali da nema ništa da se čuje u The Parchment...meni je ona omiljena i najbolja, kao i Brusovo pevanje u istoj! Ja sam,recimo,uvek bio fan dugih, Stivovih pesama, a slabije Adrijanovih...

    ReplyDelete
    Replies
    1. Naravno, svako bi drugačije ocenio pesme i album, to je sasvim normalno. Ja jesam fan Stivovih pesama generalno, samo ne toliko ovih na ovom albumu, a Smith-a volim najviše iz ugla gitariste. A sam album, slažem se, jeste baš za najveće fanove. Pozdrav!

      Delete