Showing posts with label dj ashba. Show all posts
Showing posts with label dj ashba. Show all posts

Sixx A.M. izbacili lyric video za novu pesmu Penetrate - kakva je sudbina ove grupe?

 

Sixx A.M. su nedavno izbacili kompilaciju hitova pod nazivom Hits, koja je izdata za potrebe nove knjige koju je Nikki Sixx objavio i koja nosi naziv The First 21. Kao nekada dok je sa svojim matičnim bendom Motley Crue izbacivao razne kompilacije, Nikki Sixx nije propuštao priliku da na njima "poturi" i po koju novu pesmu. Neke od boljih pesama grupe Motley Crue nalazile su se na upravo takvim izdanjima. 

Istu takiku koristi i danas. Tako ova kompilacija grupe Sixx A.M. u sebi krije i nekoliko noviteta kao recimo The First 21, Talk To Me, Wasting My Life i Penetrate. Ova poslednja pesma je upravo dobila i svoj lyric video koji oslikava poprilično mračnu konotaciju koju ova pesma u sebi nosi. 


Sixx A.M. se, kako stvari stoje, možda više nikada neće vratiti kao bend, u smislu da postoji i funkcioniše kao grupa po ugledu na period od 2014.godine i albuma Modern Vintage, odnosno duplog Prayers For The Damned i Prayers For The Blessed. Ipak, ova trojka u sastavu Nikki Sixx, DJ Ashba (koji sada svira EDM muziku) i James Michael, je i počela kao projekat davne 2007.godine pa nije ni čudno što se tom pristupu ponovo i vratila. Sve u svemu, to ih ne sprečava da na razne načine ostanu prisutni na rock sceni. Ova kompilacija i ova knjiga samo govore u prilog ove teze, kao i već nekoliko puta odlagani povratak grupe Motley Crue

Sixx A.M. - umesto albuma ipak kompliacija sa nekoliko novih pesama

 

Početkom juna meseca smo vas obavestili da grupa Sixx A.M. namerava da izda novi album, ili je bar tako delovalo iz onoga što je Nikki Sixx tada napisao na društvenim mrežama.


Očekivali smo da potvrda ove najave stigne u petak 27.avgusta, obzirom da je bend na društvenim mrežama vrteo kratki tizer sa muzikom, iz kojeg se na kraju ispostavilo da je reč o remiksu pesme Skin sa albuma This Is Gonna Hurt iz 2011.godine.

Umesto novog albuma bend je najavio kompilaciju hitova koja će izaći 22.oktobra. Iz spiska pesama sa ove kompilacije vidimo da će ipak biti neke nove muzike jer se šest poslednjih pesama vodi kao “prethodno neizdate”. Među njima je između ostalog i klavirska verzija legendarnog hita Life Is Beautiful, kao i pesma pod nazivom The First 21, kako nosi naziv i nova knjiga koju je Nikki Sixx najavio i koja izlazi tri dana pre najavljene kompilacije.

Sve u svemu, možda smo malo i požurili sa zaključkom sa početka juna, ali eto, nečeg novog će ipak biti!


Tracklist

"Life Is Beautiful" 
"This Is Gonna Hurt" 
"Lies Of The Beautiful People" 
"Pray For Me"
"Rise" 
"Stars" 
"Maybe It's Time" 
"Skin" 
"Belly Of The Beast" 
"Are You With Me Now" 
"Girl With Golden Eyes" 
"Accidents Can Happen" 
"Gotta Get It Right" 
"We Will Not Go Quietly" 
"The First 21" (previously unreleased)
"Talk To Me" (Radio Mix - previously unreleased)
"Penetrate" (previously unreleased)
"Waiting All My Life" (previously unreleased)
"Skin" (Rock Mix -  previously unreleased)
 "Life Is Beautiful" (piano / vocal - previously unreleased)



Nepopravljivi rock n roll - koncert grupe Beautiful Creatures u čast dvadesetogodišnjice albuma prvenca

 

Pre nešto manje od mesec dana fanovi grupe Beautiful Creatures, među koje spadamo i mi, dobili su naznake da bend sprema iznenađenje povodom dvadesetogodišnjice prvog album Beautiful Creatures. Tada smo preneli vest i najavili, a sada vas sa velikom radošču obavešatavamo da je iščekivanju došao kraj i da se iza iznenađenja zapravo krio - koncert!



Dobrodošli u West Hollywood, CA u Key Club (bivši Gazzari's) na Sunset Strip-u. Godina je 2003. april 24., a jedan od najperspektivnijih rock bendova toga momenta upravo izlazi na binu i započinje svoj nastup numerom Ride sa svog albuma prvenca koji je izašao dve godine ranije za izdavačku kuću Warner bros. Uvodni rifovi gitare koju drži nepoznati momak po imenu DJ Ashba raspaljuju publiku u Key Club-u. Gitarista Anthony Focx sa crnim Gibsonom i basista Kenny Kweens sa druge strane upotpunjuju zvuk dok bubnjar Glen Sobel razvaljuje ritam i zadaje gruv koji će se pratiti ove večeri. Na binu istrčava frontmen Joe Leste, koga se sećamo iz L.A. funk sleaze rock grupe Bang Tango. Erupcija pozitivne rock n roll energije se širi ovim legendarnim prostorom dok bend niže pesme poput Step Back, Going Off, Wasted, Blacklist... 

Sama holivudska scena se u međuvremenu dosta promenila. Devedesete su ućutkale Sunset Strip ali početak nove decenije najavljivao je vetar promene. Bez preterane šminke, spandeksa, šljašteće garderobe i sa kratkim frizurama, obučeni u gotovo pa darkerskom fazonu, momci iz benda Beautiful Creatures, pomalo i nesvesni svega, postavljaju nove standardne klasične hard rock muzike. Na numeri Time And Time Again na bini im se pridružuje i klavijaturista Dizzy Reed, tada jedini član Gunsa pored Axl-a koji je zapravo poznat ljudima i sa bendom ostaje i na sledećoj New Orleans. Nakon toga sledi i prvi hit pod nazivom 1 A.M. sa kojim se bend pojavio i u filmskoj industriji, nakon kojeg bend nastavlja da niže ostale bisere nepopravljivog rock n roll-a uhvaćenog na svom albumu prvencu kao što su Kickin For Days,  Wish, I Got It All kao i posldenje pesme na setu, frenetične Kickout.

Eto tako bi otprilike glasio izveštaj sa ovog koncerta da smo se tog aprila 2003. kojim slučajem našli na Sunset Strip-u te večeri. Afterparty bi zasigurno usledio dvadesetak metara odatle u legendarnom Rainbow-u. Danas, dvadeset godina kasnije, prepričavali bi događaje i kompletirali uspomene upravo ovim koncertom kojeg je grupa izvukla iz nekog svog "sefa zaborava". 

Sve u svemu, Beautiful Creatures nakon ovoga nisu uspeli da postignu veliki uspeh kao bend, i pored toga što je za dve godine usledio još jedan fantastičan album pod nazivom Deuce. Tu priču smo vam već detaljno ispričali u tekstu The Story Behind Beautiful Creatures, tako da sada nećemo dužiti. Ipak, koliko je ovaj bend interesantan, posebno u postavi sa ovog koncerta, u prilog govori i činjenica da je DJ Ashba kasnije svirao u Sixx A.M. i Guns N Roses, Kenny Kweens u L.A. Guns, Anthony Focx postao je uspešan producent, Glen Sobel dugogodišnji bubnjar benda Alice Cooper-a a Joe Leste je nastavio sa svojom matičnom grupom Bang Tango. Svi zajedno bili su taj neki novi, rezorektovani talas hard rock-a holivudske scene i sa grupama poput Velvet Revolver i Buchckerry udarili temelje modernom hard rock zvuku početkom 21.veka. 

Koncert pogledajte ovde:


Autor: JP

Nikki Sixx najavio novi album grupe Sixx A.M.

 

Sjajna vest za fanove grupe Sixx A.M. među koje spadamo  naravno i mi sami. Nikki Sixx je iskoristio svoj Facebook profil da detaljno saopšti na kojim sve projektima trenutno radi. Pored toga otkrio je još nekoliko zanimljivih stvari kojima se takođe izuzetno radujemo.

"Veliki deo posla oko moje nove knjige je završen. Tu je i projekat LA Rats kao novitet sa kojim krećemo. Završavamo i novi Sixx A.M. zajedno sa James Michael-om i DJ Ashba-om... biće ovo jedno zanimljivo i radno leto.... radujem se i stadionskoj turneji koja će se održati sledeće godine...."

Dakle novonajavljeni i za sada bezimeni album grupe Sixx A.M. je ako je verovati Sixx-ovom postu u završnoj fazi izrade. Biće to ukupno šesti album ove grupe koju je Nikki osnovao još 2007.godine kako bi uradila soundtrack za njegovu prvu knjigu The Heroin Diaries (2007). Nakon toga bend je izbacio sledeće albume: This Is Gonna Hurt (2011)Modern Vintage (2014), Prayers Of The Damned (2016) i Prayers For The Blessed (2016). Neke od njih smo i recenzirali tako da vam iskreno preporučujemo da to pogledate. 

Što se tiče pominjanja velik stadionske Motley Crue turneje, o tome možete pročitati više u tekstu Šta će biti sa turnejom grupe Motley Crue - karma je čudo.  

Šta se dešava na planeti zvanoj Guns n Roses?

 Šta se dešava na planeti Guns n Roses u 2020.godini?


Pitanje iz naslova ovog članka predstavlja jednu od glavnih nedoumica, koja muči fanove širom sveta kada je reč o ovoj čuvenoj grupi. Suštinski, ne bi ste progrešili da ste se ovako zapitali u bilo kom trenutku istorije ove grupe, počev od 1994.godine pa sve do danas. Medijski mrak i dalje je jedno od glavnih obeležja ove skupine, a kako godine odmiču, a komunikacija na svetskom nivou postaje sve brža i pristupačnija, tako vesti iz tabora GnR-a postaju sve nedostupnije i sve ih je manje i manje. 



Slično smo se i sami zapitali još 2015.godine, te čuvene i prelomne godine koja je označila kraj jedne ere i mogući početak neke sasvim drugačije. Delimično smo i bili u pravu kada smo ocenili šta je grupi najbolje činiti, odnosno šta bi smo mi voleli da vidimo kao krajnji ishod nadolazećih promena. Nakon toga pisali smo i o samoj turneji Not In This Lifetime, koja se tada već bila zahuktala, i to iz dva dela, a nakon toga pratili situaciju iz godine u godinu, koja se ruku na srce, od aprila 2016. pa sve do danas nije pomerila ni za milimetar...

Trenutno se nalazimo u sličnoj situaciji kao pre pet godina. Koronarna 2020. i dalje traje, sa mršavim, ili bolje rečeno vrlo maglovitim ishodom. Sa ove distance deluje da će ovo biti jedna od najdužih godina, gledano iz ugla posledica koja ostavlja na život ljudi. No, nismo se mi ovde skupili da kukamo i opisujemo uticaj pandemije na svetski poredak... 

Gledano iz muzičkog ugla ova godina donela je jednu vrstu preseka. Koncerti su i dalje nedostupni, osim nekih mini isprobavanja sa socijalnim distancama, kao i "drive-in" ugođaja, o velikim turenajama na stadionima i po arenama još uvek nema ni govora. Bendovi su shodno tome presavili tabak i što zbog dobrog njuha kada je reč o biznisu, a što i zbog činjenice da im je dosadno jer ništa drugo u životu nisu naučili da rade, shodno tome odlučili su da se pozabave pralvjenjem nove muzike. Generlano u tome nema ničeg lošeg. Rad na novim idejama i stvaranje nove muzike jedna je od obaveza muzičkih grupa, pa su tako i mnogi vleikani, odnosno grupe kao što su: Metallica, AC DC, Megadeth, Halestorm, Faster Pussycat, Ozzy Osbourne i mnogi drugi, najavili da ovaj period "ništavila" koriste kako bi radili na  novoj muzici. U ovom trenutku, ta sledeća godina koja dolazi posle ove koronarne, koja god bila, izgleda kao da će biti legendarna kada se ova tempirana muzička bomba bude aktivirala.

A gde se u svemu tome nalaze heroji ovog teksta? Pa, pogađate, ni tamo ni ovamo. Tokom poslednjih pet godina mogli smo u više navrata čuti kako recimo ritam gitarista grupe Richard Fortus govori o radu na novoj muzici. Po jednom ili dva puta isto su izjavili i Slash i Duff, dok su se njihove lepše polovine po društvenim mrežama hvalile kako su zapravo imale privilegiju i da čuju novi materijal. Sve je to jako lepo, ali nama običnim fanovima sve to jednostavno ništa ne znači. Prvo, najava nove muzike nikada nije stigla od "najviših instanci", čitaj: Axl Rose i njegov brazilski menadžment u čijim se kandžama nalazi još od početka devedesetih. Drugo, medijski mrak u kojem se ova grupa samovoljno nalazi ne dozvoljava nam da se bilo čemu poradujemo, onako kako dolikuje fanovima jedne grupe. 

Teško je danas biti dan ovog benda! Izjava je koja odslikava našu poslednju epizodu podkasta u kojoj smo još jednom pokušali da damo odgovor na pitanje iz naslova. Šta se to pobogu dešava sa ovim bendom? Situaciji smo prišli na nešto drugačiji način diskusijom o svim bivšim i sadašnjim članovima ove grupe. Njihov lični odnos prema bendu u mnogome oslikava celokupno stanje i ukazuje na to u kom pravcu treba tražiti odgovor na mnoga pitanja vezana za GnR.


U drugom delu emisije bavili smo se sadašnjom postavom, a na samom kraju i direktno uputili pitanje samom Axl-u ali i svima vama: Kada će i da li će ikada, biti nove Guns N Roses muzike? Zvanične naravno! Nikakvi snimci sa NITLT turneje, nepotpuna albumska reizdanja od pre 30 (tačnije 31 godinu) ili curenje pesama na internetu, ne može i ne sme da nas na volšeban način navodi na pogrešan put.... 


Zapravo, ceo taj mini serijal o tzv. "Planeti GnR" započeli smo pričom o grupi Slash's Snakepit koju je oformio sam Slash 1994.godine na samom početku tih nekih, ispostaviće se kasnije smutnih godina, koje traju i do današnjih dana. Diskutovali smo o nastanku, razvoju i rasformiravanju ove hard rock grupe i o tome kako je Slash praktično uspeo da svu tu godinama nagomilavanu negativnost, koja se prelivala iz GnR tabora, pretvori u jedan izuzetno vredan muzički projekat. 


Nakon toga, napravili smo i osvrt na jednu od definitivno najboljih hard rock grupa koje su se pojavile početkom novog milenijuma. Reč je naravno o supergrupi Velvet Revolver koju su osnovali bivši članovi Gunsa, Slash, Duff i Matt zajedno sa legendarnim frontmenom grupe Stone Temple Pilots Scott Weiland-om. Ova petorka pojačana i ritam gitaristom Dave Kushner-om obeležila je period prve decenije dvehiljaditih godina. Svojom pojavom, scenskim nastupom, originalnom i razarajućom muzikom, ali i ekscesima, međusobnim problemima, nagradama, sukobima na relaciji VR - GnR, nikoga nisu ostavljali ravnodušnim. Za neke su bili nešto potpuno novo, a za neke samo Guns N Roses 2. Bilo kako bilo, nama je sve to bilo i više nego dovoljno da jednu celu epizodu posvetimo ovoj nesvakidašnjoj rock n roll pojavi!  


Na taj način smo i kompletirali ovaj mini serijal posvećen bendu Guns N Roses ali i "sporednim" projektima nekih od članova ove grupacije. Kako bi ste uvek ostali u toku sa svim novinama na Junkyard Rock Stories podkastu, najbolje bi bilo da zapratite naš YouTube kanal. Ukoliko pak, više volite da podkaste konzumirate na tradicionalan način, tu je i naša Anchor platforma koja vas vodi do svih relevantnih podkast stanica sa kojih nas možete slušati! 


Autor: JP 

Sixx A.M. - Prayers for the Blessed Vol.2 (2016) Recenzija


Kao što su i najavili još tokom 2015.godine, Sixx A.M. su i ispunili izdavanjem svog ukupno petog, odnosno drugog albuma u tekućoj godini. Nakon prvog dela Prayers for the Damned Vol. 1 koji je izašao u aprilu 2016.godine, ovoga puta "siksovci" isporučuju i  brata blizanca pod nazivom Prayers for the Blessed Vol. 2. Album je izašao 18.novembra, a ko  je od pomenuta dva brata zapravo  zao a ko dobar, moraćete da procenite  sami. U tome na neki način i leži cela poenta ovog kompleksnog izdanja. Pozadinu cele priče, ovoga puta nema potrebe detaljnije  pominjati, jer je uglavnom sve rečeno u prethodnom tekstu Sixx A.M. - Prayers for the Damned Vol 1.. Stoga krenimo odmah na sam album.





Prayers for the Blassed Vol 2
. predstavlja, dakle,  drugi deo jedne celine, odnosno najavljenog duplog albuma. Zašto smo se odlučili da stvari tako nazovemo? Jednostavno na prvo "slušanje", pri prvim uvodnim taktovima, postaje jasno da se radi o nastavku jedne celine. I sami članovi benda su u bezbrojnim intervjuima pominjali da su pesme nastale u potpuno istom stvaralačkom periodu i da su produkt istog, bolje rečeno jedinstvenog stvaralačkog nadahnuća. Da li je bila stvar menadžmenta da se materijal podeli na dva dela i lansira u različitim vremenskim intervalima, nije uostalom toliko ni bitno. Međutim po reakcijama moglo bi se reći da je eksperiment uspeo. Izdavati dupli album od jednom u današnje vreme kompjuterizacije može predstavljati veliki rizik. To potvrđuje i izjava pevača grupe James Michael-a za muzički sajt Blabbermouth: "Nismo želeli da čekamo previše sa izdavanjem drugog albuma jer su oni svakako povezani, a sa druge strane nismo hteli na da ih izbacimo u isto vreme jer bi to već bilo previše muzike da se apsorbuje od jednom."(1)

Prva pesma nazvana Barbarians (Prayers for the Blessed) nastavlja tačno tamo gde se završio Vol 1. mantričnim ponavljanjem stihova We Will Not Be Damned iza kojih sledi odlična rokersko-himnična uvodna numera. Poruka iz prvog dela je uspešno prenesena. Dobrodošli na drugu stranu stvarnosti. Odmah nakon toga sledi numera We Will Not Go Quetly, koju smo imali prilike da čujemo i kao singl. Prava pravcata rokačina sa sjajnim melodično-himničnim refrenima, pesma na kakve smo već navikli od ovog benda, ali sa poptuno novim, rafiniranim vajbom igre senki i svetlosti, borbe dobra i zla, moćnim gitarskim deonicama i maničnim pevanjem. Ova pesma je čak možda i sublimacija cele poruke koju je Sixx A.M. pokušao da prenese i svakako ide u sam vrh njihovog dosadašnjeg muzičkog opusa. Nakon toga ide  Wolf At Your Door, nešto tamnija i sirovija pesma sa žestokim bubnjevima i basom koji joj daje potrebnu tvrdoću dok su refreni i u ovom slučaju lako pamtljivi i pevljivi a gitare standardno dobre. U svakom slučaju jedna od interesantnijih pesama.



Posle standardno dobrih rokačina u uvodnom delu ploče sledi i prva balada Maybe It Is Time. Lično nisam ljubitelj takvih pesama uopšteno kada se radi o rock n roll muzici. Međutim ova pesma i nije tako loša, kada je reč o sličnim pesmama koje je Sixx A.M. imao i ranije. Verovatno su presudnu ulogu odigrale harmonije na gitari i pevanju, koje su slušljive i lako prihvatljive. Umirujuće tonove ove balade ipak ubrzo raspršuje sledeća numera, The Devil Is Coming, i to jednim pravim furioznim gitarskim uvodom koji se kasnije pretvara u pravu jurnjavu i pokušaj izbegavanja nećeg neizbežnog. Ipak kod ove pesme postoji nešto čudno u njenom središnjem delu a to je isuviše upadljiv pop prizvuk u strofama pa i refrenima, uz njanjavi wooooow momenat. Dupla bas pedala, brzi rifovi i nemilosrdne solaže ipak spašavaju ovu pesmu od sigurne propasti. Na šestoj poziciji nalazi se numera Catacombs. Gitarski intermeco DJ Ashbe od 1:20 min, nešto poput Van Halenov-e Eruption. Da je u pitanju samostalni album rekao bih da je potpuno nepotrebno zauzimati prostor na ovakav način, ali pošto je u pitanju dupli, ovakve se stvari obično uvek potkradu. O sviranju DJ Ashbe biće više reči kasnije ali ovakvi gitarski ispadi (koji su tehnički gledano u svakom slučaju vrhunski), ipak predstavljaju produkt nekog davno zaboravljenog vremena. Drugu polovinu albuma otpočinje pesma This Is Gonna Leave The Scar. Žešća i brža od prethodnih i može se slobodno reći jedna od najboljih na albumu. Potom sledi Without You, obrada benda Bad Fingers, koju je pored ostalog obrađivala i Maraja Keri. Pa sad ko voli nek izvoli. Mišljenje autora - čist promašaj! Dalje! Poslednje tri pesme akustična rokačina Suffocate,  zatim usporena ali totalno zloćesta  Riot In My Head, i na kraju potpuno uvrnuta Helicopters, pevane u prvom licu, neodoljivo podsećaju na slavne dane ovog benda iz vremena The Heroin Diaries, kako muzički tako i lirički. Izgleda da je Nikki-jev nekadašnji život još uvek nepresušeni izvor inspiracija za muziku ove grupe.

Ovim smo stigli i do kraja ploče. Jedanaest pesama, plus isto toliko sa prvog dela čine gotovo jednu trećinu ukupnog broja pesama grupe. I to sve u jednoj godini. Definitivno je sigurno da  se radi o jedinstvenoj celini, odnosno o dva različita ali bitno povezana dela koji zajedno daju verovatno nešto najbolje što je Sixx A.M. uradio nakon The Heroin Diaries. Zapravo od tog albuma kvalitet pesama bio je u konstantnom padu. Fenomenalna ideja koja je iznedrila Diaries bio je Nikki-jev zavisnički život koji je opevan i prezentovan do najsitnijih detalja, iskreno i otvoreno, što se u svakoj mogućoj noti i reči moglo osetiti. Već naredni album This Is Gonna Hurt doneo je par odličnih pesama ali je kao celina bio slabiji od prethodnog. Treći po redu, Modern Vintage, eksperimentalno-generičko-dosadni album, predstavljao je najnižu moguću tačku koju je ovaj bend dostigao u svojoj karijeri. Bilo je par dobrih pesama ali i previše promašenih. Kao da je zatvarnje poglavlja o Nikki-jevom životu totalno iscrpelo sve u bendu, što se tiče novih muzičkih ideja i inspiracije. Takođe do tog albuma  Sixx A.M. praktično nije ni postojao kao bend. O tome smo već dosta pisali. Tada je bend i najavio da će se iskupiti fanovima za tolike godine ničega. Krenuli su na turneje, još uvek su na istim i iznedrili su potpuno zadovoljavajući, ohrabrujući i osvežavajući dupli album. Moderan, rokerski, tvrd, senzibilan, stilizovan i potpun. Igleda da je pokajanje uspelo i sada se ona "krivulja" definitivno nalazi u nezadrživom usponu. Po nekim najavama bend neće stati na ovome i to je vest koja ohrabruje. Konceptualna ideja borbe između dobra i zla, koja predstavlja glavnu ideju vodilju ovog ostvarenja, pokazala se kao dobra koncepcija iz koje su "siksovci" iscrpeli ogormnu inspiraciju. I kvantitativno i kvalitativno. Ili se možda, ponovo radi o samom Nikki Sixx-u i njegovom neiscrpno "zanimljivom" životu. Ko je čitao The Heroin Diaries, This Is Gonna Hurt i The Dirt, prepoznaće u toj dihotomiji dobra i zla upravo njegovu ličnost. To je izgleda dobitna formula za Sixx A.M.

I za sam kraj, kao što sam nagovestio, ali vrlo kratko. DJ Ashba! Njegovo gitarsko umeće i muzički pečat koji je dao ovom kompleksnom delu je možda i najbolje na albumima. James-ovo pevanje se takođe može pohvaliti (mnogo je bolje nego ono "cviljenje" na Modern Vintage) ali su gitare, a posebno solaže nešto što se stvarno izdvaja u prvi plan. Naravno produkcija je vrhunska i nju je opet radio  James. Idejni projekat koji smo već odredili kao uspešan ide na račun šefa dok  rifovanje ali pre svega solaže dobijaju čistu desetku. One  su  inspirativne, jasne, ne previše dosadne i duge, pametno umetnute i moderne. Svakoj pesmi  su "legle" i dale unikatan pečat. DJ je na ovom albumu (albumima) uveo i korišćenje legendarne Whammy pedale. Pokazao se kao pravi gitarski virtuoz koga su godine presviravanja u Gunsima i kritike da li je dovoljno Slash ili ne, dobro namučile. Idržao je, ispeko zanat i onda sve to izbacio  na ove 22 pesme.  Njegov zlokobno-neoklasični (wicked/neo-classical) stil sviranja postao je nešto po čemu je ovaj momak postao prepoznatljiv. Svaka čast DJ!

Uputnice:
  1 - Blabbermouth - Prayers Vol.2

Slike :  https://www.facebook.com/sixxammusic/


decembar 2016.godine                                                               Autor - JP






Sixx A.M. - Prayes For The Damned Vol.1 (2016) Recenzija

New wave of modern hard rock


Verovali ili ne Sixx AM će sledeće godine proslaviti mini jubilej - 10 godina postojanja. Sve je počelo sada već davne 2007.godine kada su  Nikki Sixx, DJ Ashba i James Michael  praktično niotkuda napravili soundtrack za Nikki Sixx-ov dnevnik-strip sosptvenog života The Heroin Diaries, koji je godinama čučao zaboravljen u nekom prašnjavom kutku rezidencije Sixx, skrivajući mračne tajne njegovog života  u  najtežim danima karijere, tih dalekih, burnih i opasnih osamdesetih. Ono što možda niko od njih, pa ni sam Nikki Sixx nije računao, da će skidanje prašine sa te neverovatno dramatične prošlosti oličene u pesmama poput Pray For Me, Tomorrow, Van Nuys, a posebno legendarne Life Is Beautiful, načiniti  presudni korak posle koga jednostavno više ništa nije bilo isto, posle čega se jednostavno  nije moglo "nazad"! Ipak,  Sixx AM su se za poslednjih devet godina kako tako provlačili kod publike kao "side project", izdavši nakon toga još jedan odličan album This Is Gonna Hurt (2011) a potom i eksperimentalni Modern Vintage (2014). Ove godine lestvica je postavljena izuzetno visoko. Ambiciozno i silovito Sixx AM najavljuje svoju mini revoluciju prelazeći zamišljeni muzički "rubikon". Ovo je godina kada Sixx AM definitivno od "side" projekta postaje bend, mašina u punom zaletu spremna da samelje sve pred sobom.


A kako je do toga došlo valja se podsetiti u nekoliko redova. Dve velike stvari uticale su na to da se bendu otvori veći manevarski prostor. Prva stvar je odluka DJ Ashba-e da napusti Guns N Roses. Sada se već sa sigurnošću može reći da je to bila prava odluka. Otvorio se DJ povodom toga u intervjuu koji je kružio internet portalima u kojem je naveo da ga je Axl Rose zapravo imao u vidu kao jednog od učesnika velikog GNR reuniona. Kao što smo već rekli u prethodnom tekstu  GNR Drugi deo, a detaljno analizirali još plovinom prošle godine u do sada najčitanijem tekstu na blogu GNR- Šta se dešava sa bendom , pitanje je koliko bi to uopšte imalo  smisla da se pored Slash-a u Gunsima zadrži još jedan gitarista koji bi po vokaciji bio "lead" gitarista. I ako je samom DJ-u bilo teško da donese takvu odluku, što je i priznao u pomenutom intervjuu, čini se da je odabrao pravu stvar. Svo vreme ovog (njegovog) sveta postalo je slobodno za Sixx AM. Naravno pored toga čekala se i  reč gazde, šefa ili ti komandanta Nikki Sixx-a. Tokom 2015.godine Nikki je bio na turneji sa Motley Crue, u toku koje su se motlijevci sporazumno dogovorili da se "samosahrane", i to sve zapečatili na paravosnažnom osnovu. Bend je potpisao ugovor u kome se četvorica članova bande obavezala da više ne nastupaju kao Motley Crue, tj da ne prave turneje i ne idu na iste. Mnogi su  to naravno protumačili  kao definitiavn kraj legendarne grupe ali nisu imali u vidu, ili su zaboravili, da je ceo bend, a pre svega Nikki Sixx, pored toga što predstavlja veliko muzičko ime i veliki "biznismen". On to  iznova i iznova pokazuje u svojoj dugogodišnjoj karijeri, tako da zapravo niko nije rekao da Motley više neće postojati, da neće snimati, da neće čak ni ad-hoc nastupati. DVD sa zadnjeg koncerta turneje je već u fazi post-produkcije. Toliko o kraju Motley Crue-a! Sa druge strane briljantnost donošenja pravih odluka, koje je motlijevicma davne 1988.godine spasila živote, a pre svih Sixx-u, dokazala se još jednom kao krucijalna, ovoga puta kada je u pitanju njegov bend Sixx AM.

Prayers For The Damned Vol.1 naslov je četvrtog po redu albuma koji dolazi nakon dve godine pauze od poslednjeg izdanja Modern Vintage. Kako smo tada videli to izdanje Sixx AM, možete pročitati "klikom" na link Sixx AM - Modern Vintage 2014. Rad na albumu počeo je zapravo još u aprilu 2015.godine kada su Sixx AM privodili kraju sovju mini turneju na kojoj su promovisali tadašnji album, nakon više nego odličnog odziva i reakcije publike, i objavili da planiraju ozbiljan rad na novoj muzici kao i svetsku turneju. Album je izdat pod etiketom Eleven Seven Music Group a produciran je normalno u studiju talentovanog producenta i pevača benda James Michaels-a. Treba pomenuti i to da se na ovom albumu po prvi put pored onivačke trojke potpisuju i bubnjar Dustin Steinke, kao i pevačice pratećih vokala Amber Van Buskrik i Melissa Harding, koji su sa bendom još iz perioda Modern Vintage turneje i na taj način zvanično postaju deo SIxx AM familije. Ime albuma, kako sami članovi benda kažu, proizvod je pozitivno-negativnog načina razmišljanja i rada, tj borbe između dobra i zla, stila  koji Sixx AM gaji još od početka svog postojanja.

Album otvara single hit pesma Rise, koja predstavlja određeni vid poziva ka suprotstavljanju problemima i ustajanju protiv načinu života koji se ljudima nameće na globalnom planu. Sixx AM nisu politički bend, ali ova pesma u sebi krije određenu dozu politizacije stvari, posmatranu kroz prizmu soicoloških fenomena. Muzički sa druge strane pesmu otvara a capella uvod Michaels-a i pratećih vokala, nakon čega sledi unikatni i moćni Sixx AM rif u standard drop D štimu (šesta žica). Melodični gitarski filovi i himnični refren daju pesmi pravu hitičnost, tako da ne čudi da je ista izabrana i za otvaranje albuma kao i za prvi single. Definitivno pesma koja lako može ući među najveće hitove benda, bez ikakave sumnje. Sledeća You Have Come To The Right Place je pravi rokerski komad sa još jednim moćnim uvodnim rifom, oštrim Nikki-jevim bas deonicama i nekako distorziranim vokalom Michaels-a. Refren je takođe melodičan i lako "ulazi u uši" a pesma je prošarana i izvrsnim solo deonicama DJ Ashba-e. Poruka koju tekst ove pesme nosi mogla bi se okarakterisati kao težnja da se istakne ideja da su ljudi tu da bi o životu učili jedni od drugih. Na mestu broj tri nalazi se pesma I'm Sick koju otvara još jedan gruvački drop rif koji prati precizna i potmula bas gitara. Refren se od mid-tempa rasplamsava u pravu energičnu bombu u kojoj Michaels pokazuje i neke nove mogiućnosti svog raskošnog pevačkog talenta dok DJ-ev brzopotezno-melodični solo upotpunjuje celu stvar.

Pesma istovetnog naziva kao i album, Prayers For The Damned, koja lirički ali ništa manje ni muzički, predstavlja pravi presek već pomenute ideje o borbi između dobra i zla, ali sa istaknutom nadom u pobedi ove druge strane. Muzički je nešto blažeg prizvuka od prethodne tri, ali nikako ne odudara od rokerskog stava koji je prezentovan na albumu, niti spada u deo sa eksperimentima. U svakom pogledu vrlo ozbiljna i moćna numera, sa takoreći mejdenovskim uvodom. Na petom mestu dolazimoi do prve hard rock balade Better Man. Nakon tog blagog predaha sledi još jedna rokačina Can't Stop sa vrlo inspirativnim i melodičnim solom, velikim refrenima i gruvačkom ritam sekcijom. Na sedmom mestu nalazi se When We Were Gods, jedna vrlo mračna i duboka stvar, sa onim "zlim" prizvukom kakvim su SIxx AM započeli svoju karijeru još  2007.godine. i melodijama koje su dominirale na  prva dva albuma u pesmama poput Van Nuys i sl. Totalno u stilu onog zlokobnog smajlija koji je postao jedan od logoa grupe. Lirički se opet radi o borbi demona i bogova, mada po samom prizvuku pesme teško je reći ko tu stvarno pobeđuje. Muzički najbolji deo pesme je bez premca solo deonica DJ Ashba-e, koji dokazuje da je on kao gitarista mnogo više od nekadašnjeg  pretplaćenog GNR muzičara, kako su ga fanovi širom sveta nazivali. Nakon ove solo deonice i celog albuma generalno DJ Ashba bi trebalo ući u  red gitarskih velikana po korišćenju čuvene Whammy pedale u solažama (to je ona ogromna ferari crvena pedala koja zauzima pola bine i pravi čudne zvuke tako što konvertuje tonove u višim i nižim registrima), jer on to na albumu jednostavno radi i  isporučuje besprekorno. To se još bolje primećuje već i narednoj pesmi Belly Of The Beast koja je zasnovana na bubnju i bas gitari, dok Ashba samo dodaje uvrnuti rif obojen već pomenutom Whammy pedalom.  Za ovu se pesmu može reći da predstavlja neku vrstu eksperimenta, jer dosta odudara od ostalih rokerskih komada, ali ovoga puta za razliku od gotovo polovine eksperimenata sa prošlog albuma ova je pravi pogodak. Jedna ako ne od najboljih onda najinteresantnijih pesama.

Deveta po redu Everything Went to Hell je još jedna u nizu rokačina i to u već ustaljenom stilu sa moćnim uvodnim rifom, melodičnim filovima, pevljivim refrenom i razvaljujućom solažom Zamislite samo kako sada zvuče koncerti Sixx AM, kada se poređaju sve ove rokačine jedna do druge plus sada već dobro poznate stare pesme. Da su Sixx AM ovog puta odlučili da naprave pravi pravcati hard rock album govori i sledeća numera The Last Time sa još jednim fenomenalnim solom, prihvatljivim rifovima i pevljivim vokalom. Dobra je stvar kada bendovi ostave upravo ovakve pesme za kraj albuma, koje bi se lako mogle nači i na samom početku, jer upravo  na taj način vraćaju pažnju slušalaca  koja se može i izgubiti i spalsnuti nakon dužeg preslušavanja. To se posebno odnosi na današnje doba Youtuba, kada ljudi slušaju pesme u proseku samo do prvog prefrena i odmah menjaju na sledeću.  Poslednja numera na albumu Rise Of The Melancholy donosi i blagu novinu (što se tiče ovog albuma) a to je uvod na klaviru. Međutim kako pesma odmiče dolazi i do transformacije u još jedan svojevrsni rokerski komad sa ponavljajućim ehom na samom kraju We WIll Not Be Damned, što se može okarakterisati kao neka skrivena poruka o onome što u bližoj budućnosti sledi.

Poenta sa svim Sixx AM rokačinama je u tome što one jesu po svojoj strukturi slične ali u svakoj od njih možemo čuti nešto novo, nešto inovativno. Nije to baš kao kod nekih old school hard rock bendova gde se u njihovim pedesetogodišnjim karijerama gotovo sve jedno te isto na albumima ponavlja. Sixx AM  vešto izbegavaju tu zamku. Njihova sklonost ka modernizaciji muzike pomaže u tome i zbog toga se njihova muzika i može a i treba uzimati kao reper današnjeg modernog hard rock-a. Sve je tu: i moćan rif, i dobar tekst, i pevljiv refren i solo koji prži, ali opet je sve drugačije, novije i slušljivije. Treba misliti "izvan kutije" a opet ne ići predaleko. To je formula koje se Sixx AM drži.

Kada se sve navedeno uzme u obzir sa sigurnošću se može reći da se radi o jednom veoma kvalitetnom albumu grupe Sixx AM. U pitanju je, kako to reći a ne promašiti suštinu, pravi pravcati bendski album. Šta bi to moglo da znači? Kada se uzme u obzir dosadašnji rad grupe, imali smo dva albuma koju si bili neka vrsta muzičkog "omaža" promociji Nikki Sixx-ovog života oličenog u vidu knjiga nastalih iz njegovih dnevnika iz osamdesetih. Treći po redu album predstavljao je eksperiment na kojem su se mogle čuti razne numere koje su varirale od popa, diska do modernog hard roka. Naravno, na svim tim albumima bilo je pregršt neponovljivih numera, čak i najboljih koje je grupa snimila. Ono što je ipak prednost poslednjeg albuma Prayers Of The Damned je to što on predstavlja sublimaciju svega onog najboljeg što se do sad moglo čuti od "siksovaca". Kao da pred sobom imamo "best of rock hits" dosadašnje njihovie karijere, samo na još jednom stepeniku više. A to je zapravo tek početak, prva polovina onoga što zapravo sledi...

Sa druge strane postoji jedna bitna stvar, a o tome smo pisali i poželeli  u prethodnoj recenziji/analizi albuma Modern Vintage. Sixx AM su u svakom pogledu počeli da se odužuju svojim fanovima za sve protekle godine čekanja i nadanja da zapravo krenu da se "ponašaju" kao pravi bend. Da ne bi smo pominjali razloge zašto je to bilo tako i vrteli se u krug, reći ćemo samo ovo: Jedan album je već dostupan (Prayers), američki deo turneje je "silovito" odrađen, a bend se dok ovo čitate već nalazi negde u Evorpi, a drugi deo duplog, da u pitanju je dupli album i namerno smo to (ukoliko već niste znali) ostavili da vam saopštimo za kraj, izlazi krajem godine. Ako je prvi deo ispao ovako dobar, kakav li će tek biti nastavak? Šta više reći osim da ko god može obavezno pogleda uživo Sixx AM ukoliko za to ima prilike. A zašto baš Sixx AM? Dallas Observer je nedavno nakon nastupa Sixx AM na festivalu u tom gradu dao jedno od najboljih objašnjenja, koje ovde prenosimo ekskluzivno u skraćenoj varijanti: "Ukoliko je neko očekivao još jedan pro-Motley Crue nastup Nikki Sixx-a, prevario se. Čak je i publika koja je očekivala najviše od bendova poput 3 Doors Down i drugih, potpuno poludela kada je Sixx AM praktično "razorio" ceo festival. Pesme poput Everything Went To Hell i Rise zvučale su kao rađanje NEW WAVE OF MODERN HARD ROCK -a, što bi vas ponovo nateralo da pustite kosu i obučete kožne pantalone. Sirova energija i nastup Sixx AM spojio je ono najbolje, sav glamur, magiju i energični "headbanging-a" 80-ih a da je sve pri tom ostalo potpuno moderno. To izgleda može samo neko poput Nikki Sixx-a". Dallas Observer tekst

Hmm, zar nismo upravo to pokuišavali da kažemo svo ovo vreme? A sada dosta priče, bacimo se na muziku uz stihove:

Rise! Get yourselves together
Rise! Stand up and live your life
Rise! Get yourselves together
Rise! Hands up, hands up high

Sixx AM!!!!

Slike preuzete sa :
Sixx AM Twitter
Sixx AM Facebook


jun 2016.godine                                                                                        Autor: JP JunkkY(ard)



Predstavljamo: Beautiful Creatures - Priča o bendu (The Story Behind)

Ovo je priča o jednom manje poznatom bendu na našim prostorima - Beautiful Creatures. Ovaj američki hard sleaze rock bend nažalost danas nije više aktivan, ali s obzirom da se ime grupe već pojavljivalo na stranicama ovog bloga, odlučili smo da Beautiful Creatures predstavimo u okviru jedne biografske priče. To je ujedno i novina u samom sadržaju bloga, pored do sada već klasičnih recenzija, ekskluzivnih intervjua kao i sveobuhvatnih analiza. Sa ovom pričom započinjemo novu rubriku u kojoj će se naći veliki broj manje više poznatih muzičara i grupa. 




1999-2002 Hellstar, Beautiful Creatures

Hard rock band Beautiful Creatures formirali su 1999. godine pevač grupe Bang Tango Joe Leste i gitarista nekada poznatih  Bulletboys-a, DJ Ashba. DJ-a, koga danas znamo kao već bivšeg člana Guns N Roses-a ali i jednog od glavnih karika i praktično osnivača grupe Sixx AM. Sa druge strane Joe Leste je svoj muzički put započeo još krajem osamdesetih godina u naletu bendova takozvane losanđeleske Sunset strip scene. Zapravo Bang Tango pripada onoj grupi tadašnjih bendova sa velikim potencijalom, koji ipak nisu uspeli da ostave neki dublji trag na svetskoj muzičkoj sceni. Bang Tango takođe pripada onoj grupi bendova toga vremena koji su koketirali sa različitim muzičkim pravcima poput funk-a, čime su se na neki način razlikovali od ostalih jednoličnih muzičkih pokušaja. Jednostavno, ta prezasićenost sličnim bendovima u nastanku, potpomognuta njihovim  vrtoglavim rastom i uspehom na MTV-u, dovela je igrom slučaja, a ponajviše odlukom muzičke industrije da sve bednove sličnog žanra jednostavno otpiše i zabrani im svakav iole normalan pristup istoj,   do propadanja velikog broja sastava, kako loših tako i onih koji su u sebi imali evidentan  potencijal. Ako dodamo i to da je početkom naredne decenije došlo i do izvesnih muzičkih potresa i pojave grunge-a, situacija je nepovratno bivala sve gora i gora po bend. Urbana legenda losanđeleske Sunset strip scene kaže da je samo 3% posto tadašnjih bendova uspelo da ostavi zapaženiji muzički trag i napravi kakav takav uspeh. No to je ipak tema za neku drugu opširniju priču. Premotavamo i idemo desetak godina kasnije, tačnije u 1999.godinu, kada je pak, situacija u svetu muzike totalno promenjena u odnosu na sve što se izdešavalo u prethodnoj deceniji. Hard rock osamdesetih i grunge bili su prošlost.




Što se Beautiful Creatures-a tiče, pored pomenutog dvojca grupi se pridružuje Anthony Focx kao bubnjar, ali on ubrzo prelazi na ritam gitaru usled dolaska jednog od poznatijih studijskih muzičara i  bubnjara Glen Sobel-a Tačnije Focx postaje ritam gitarista u trenutku kada je Brent Muscat iz legendarnih Faster Pussycat, koji je tokom 1999 bio u opticaju u Creatures-ima, ipak odlučio da karijeru nastavi u drugom pravcu. Postavu upotpunjuje i basista Kenny Kweens iz grupa Shake the Faith a danas LA Guns. Tadašnja originalna postava Beautiful Creatures ostaće upamćena i kao najbolja i po imenima najzvučnija,  usled čestih promena koje su kasnije nastupile.

Nakon uspostavljanja prve postave bend počinje sa živim nastupima i pored činjenice da u tom trenutku nisu posedovali nikakav autorski materijal. Prvi nastup desio se jula 2000.godine i to pod nazivom Hellstar. Međutim ubrzo nakon toga bend se vratio svojoj prvobitnoj ideji i nazivu Beautiful Creatures. Tri meseca kasnije izdaju i prvi demo snimak. Da su stvari po momke iz Beautiful Creatures počele dobro, govori i podatak da su ih baš u tom trenutku, na samom početku i bez opipljivog autorskog materijala, spazili i "agenti" izdavačke kuće Warner Bros. Bend potpisuje ugovor sa tom kućom i počinje da snima album prvenac koji će izaći tokom 2001.godine pod nazivom Beautiful Creatures. Uz sve to Creatures-i dobijaju i zapaženo mesto na tada vrlo jakom i poznatom festivalu Ozzfest. Beautiful Creatures bili su u punom pogonu, željni uspeha, spremni na osvajanje srca fanova širom sveta, ali.....

Krajem 2001. godine stvari počinju naglo da se menjaju. Dešava se nešto što u tom trenutku nije zaobišlo gotovo nikog na aktivnoj sceni. Dešava se nešto što zapravo  sa samim bendom nije imalo baš nikakve veze. Naime, na prelazu 2001. na 2002. godinu dešavaju se veliki potresi u centrima muzičke industrije. Novi milenijum donosi i nova pravila, bukvalno preko noći brišući do tada čvrsto uspostavljene postulate na kojima počiva muzička indistrija kakvu je svet poznavao poslednjih pedesetak godina. Izdavačka kuća Warner Bros, samo jedna u nizu, bila je primorana na spajanje sa mnogo većom korporacijom AOL. U svom tom metežu veliki broj grupa ostaje bez pristojne promocije pa čak i bez samih ugovora. Tačnije bez ičega, ako ćemo pošteno (gotovo isto kao sleaze/glam bendovi 1992.godine). Taj svojevrsni uragan nije zaobišao ni tek zahuktale Creatures-e pa tako njihov album prvenac ne dobija gotovo nikakvu medijsku promociju, a sve se to dešava u vremenu koje je "svetlosnim godinama" daleko od današnjeg, u smislu društvenih mreža i mogućnostima koje one pružaju po pitanju samo-promocije,  što sve neminovno dovodi i do razlaza  prvobitne postave.

Prvi koji napustio  brod bio je  upravo DJ Ashba, usmeravajući se ka radu na sopstvenoj muzici. Kasnije će se ispostaviti da je to možda, za njega lično, bila i dobra stvar. Preskočio je ponudu Nikki Sixx-a da zasvira u hard/sleaze/punk supergrupi toga vremena Brides of Destruction, rame uz rame sa legendarnim Tracii Guns-om. Drugu priliku, međutim,  nije propustio. Radi se o trenutku kada je nastao Sixx AM, a negde u međuvremenu zapazio ga je i sam Axl Rose. Na njegovo mesto lead gitariste Beautiful Creatures  te 2002.godine dolazi gitarista glam metal benda Tuff - Michael Thomas (danas Brand New Machine). Uskoro iz benda za Ashbom odlazi i bubnjar Glen Sobel. Njega zamenjuje Matt Starr iz grupe Bang Tango. Bez obzira koliko je kratko trajao, ovaj period grupe ispostaviće se, bio je i najbolji što se tiče uspeha. I pored svih teškoća koje su pogodile ovu supergrupu i potencijal koji su imali, ipak su uspeli da ostave kakav takav trag na sceni.

2003-2006  Deuce


Nakon velikog kraha nastalog usled pomenutih promena u svetu muzičke industrije Beautiful Creatures se vraćaju i počinju sa radom na novom albumu. Međutim, personalne promene neće zaobići bend ni ovoga puta. U toku 2003. godine grupu napušta Michael Thomas koji počinje saradnju sa Suki Jones, prvom verzijom nečega što će kasnije postati Adler's Appetite. Na njegovo mesto dolazi Alex Grossi (Jani Lane, Quiet Riot, Bang Tango...). Leste, Kweens, Focx, Grossi i Starr tako počinju praktično od nule radeći na novom albumu koji izlazi 2004. godine i to isključivo na japanskom tržištu. Sa američkim i evropskim izdavačima dolazi do raznih nesporazuma i ogromnog kašnjenja, tako da album po imenu Deuce izlazi 2005.godine na američkom a čak 2006. godine na evropskom tržistu. A između svega toga, ništa novo. Iz benda odlaze Alex Grossi i Matt Starr a zamenjuju ih gitarista Mark Simpson ( Jetsam, Folsam) i bubnjar Bang Tango-a Jimmy Russel. Nakon toga bend zakazuje i turneju radi promocije albuma, uključujući i turneju po Evropi sa Stephen Pearcy-em iz benda RATT.  Čini se da u tom trenutku stvari napokon dolaze na svoje mesto, međutim....

Što se tiče pomenutog Deuce perioda valja pomenuti i činjenicu da je tokom 2003. godine pevač Joe Leste ponovo počeo da radi sa svojim prvobitnim bendom Bang Tango. Bang Tango čak izdaje i album 2004.godine Ready To Go. Koliko je ta paralelna angažovanost uticala na rad u Creatures-ima pokazaće se u narednim godinama. Iz ove perspektive se čini da je Joe Leste ipak veći primat davao svom  matičnom bendu.

2007- ? Post BC


U periodu između 2007-2009. godine BC su nastavili sa sporadičnim nastupima širom sveta. Joe Leste je najavljivao početak rada na novom albumu, međutim to se do dana današnjeg nije realizovalo.  Prelomna godina, odnosno trenutak od kada Beautiful Creatures praktično više ne postoji, bila je  2009. i ozbiljni zdravstveni problemi Joe Leste-a, tj njegov pad na bini tokom jednog koncerta Bang Tango i hispitalizacija. Po medijima su počele da kolaju glasine o tome kako se pevač nalazi bukvalno sa "samrtnoj postelji" usled burnog načina života koji je vodio. Pokazaće se zapravo  da je umesto Lestea, sam bend Beautiful Creatures bio u takvom položaju. Došlo je (naravno) do daljih personalnih promena i u samoj 2009.godini, ali to sve više nije bilo ni bitno. Ono što je važno je to da od 2009. grupa nije zabeležila niti jedan nastup a do najavljivanog trećeg albuma nikada nije ni došlo. Joe Leste je nastavio da vodi Bang Tango koji postoji i danas i sa kojim je izdao još dva albuma u međuvremenu. Što se druge dvojice stalnih članova tiče, Kenny Kweens je već duže vreme basista LA Guns-a. Anthony Focx se posvetio produciranju. Poslednji muzičari, na takoreći ukletim pozicijama lead gitare i bubnja u bendu BC bili su:  Delta Starr odnosno Justin Sandler.

Postoji nekoliko ključnih razloga zbog kojih Beautiful Creatures nikada nisu dostigli nivo koji su realno prema prikazanom i te kako zaslužili. Pre svega, reč je o tajmingu. Početkom dvehiljaditih kada bend nastaje, dolazi do već pomenutih potresa u samoj muzičkoj industriji. BC su tada ostali "golih rukava" što se tiče promocije i podrške njihovog albuma prvenca. Na taj način BC su zapravo od samog početka  oštećeni i time im je drastično  smanjena mogućnost daljeg proboja.  Nakon toga dolazi period Deuce albuma. Ovoga puta muzička klima bila je mnogo povoljnija. Ponovo oformljeni Motley Crue, superpopularni Velvet Revolver pa i Guns n Roses sa dredovima, utirali su bendovima poput BC put ka novom proboju prema svetskim muzičkim visinama. NU-metal zauzeo je svoje mesto na drugoj strani a činilo seda se uspavana (tačnije uništena, devastirana ) Sunset strip scena ponovo budi. Zrelija, modernija i bolja nego ikad. Veliki broj bendova ponovo počinje aktivno da radi, oformljuju se razne supergrupe, dok ih veliki festivali širom sveta dočekuju širom otvorenih ruku. Tu su i nove snage poput Buckcherry, Hinder, Papa Roach, Sixx AM sa one strane okeana, ali i velika post glam/sleaze scena koja nastaje u Evropi predvođena uglavnom Šveđanima poput Backyard Babies, CrashDiet, Hardcore Superstar i dr.

Ipak, čak i u takvim, po svemu sudeći drastično boljim okolnostima i mogućnostima, pevač Joe Leste se odlučuje da ponovo oformi svoju prvobitnu grupu Bang Tango. Činjenica je da se Beautiful Creatures ne može sagledavati bez pomena Bang Tango-a. Umesto da iskoristi priliku sa BC, Joe Leste uporedo pravi tzv Bang Tango vol. 2 bez originalnih članova te grupe. Praktično Bang Tango i BC bili su jedan bend. Polovina članova jednog svirala je u drugom. Na turneji po Evropi 2009. godine listu su činili: Beautiful Creatures, Bang Tango i Faster Pussycat. To je značilo u prevodu Joe Leste i drugovi, pa onda opet Joe Leste i drugovi plus na kraju Faster Pussycat (i drugovi, pošto ni taj bend nije bio u originalnoj postavi). Naravno iz svega toga, deblji kraj su izvukli upravo Beautiful Creatures-i. Velika prilika je još jednom propuštena.  Koliko je zapravo Joe Leste bio usredsređeniji na Bang Tango nego na BC govori i činjenica da je od 2004. do danas taj Bang Tango vol.2 izdao čak tri albuma. U filmu Attack of Life: The Bang Tango Movie iz 2015.god, Joe Leste je čak odbio da prokomentariše perioda nastanka Beautiful Creatures-a i bilo šta u vezi sa bendom. Preporučujem svim fanovima da pogledaju istoimeni film.

Beautiful Creatures koji su, može se slobodno reći, bili pioniri ponovnog oživljanja nekadašnje glam/sleaze rock Sunset strip scene, tj njene reinkarnacije i novovekovne modernizacije, ostali su tako na marginama celog tog muzičkog komešanja. Spoljašnji faktori, unutrašnje razmirice i česte promene, plus loše odluke, uticale su previše negativno na sudbinu benda. Bend nikada nije dostigao nivo koji je po  svemu sudeći zaslužio. Ipak iza njih su ostala dva fenomenalna albuma. A koliko su zapravo bili cenjeni, govori i činjenica da su fanovi 2013.godine samoinicijativno napravili Facebook stranicu Beautiful Creatures Reunion, na taj način zahtevajući od članova benda da se ponovo okupe. Da li će to toga ikada doći, pokazaće vreme.


Beautiful Creatures iz muzičkog ugla

Beautiful Creatures - Beautiful Creatures 2001 

1. 1 A.M.
2. Wasted
3. Step Back
4. Ride 
5. Wish
6. Kickout
7. Blacklist
8. Kickin For Days
9. Time And Time Again
10.Goin Off
11. New Orleans
12. I Got It All
13. 1. A.M. Acoustic ( japaneese edition)
14. Get Up ( japaneese edition) 


Vokal - Joe Leste
Gitara - DJ Ashba
Gitara - Anthony Focx
Bas - Kenny Kweens
Bubanj - Glen Sobel 


Muzički posmatrano prava je šteta što album prvenac BC-a nije doživeo propisnu medijsku pokrivenost. Album, a samim tim i grupa, trebalo je da u tom trenutku postane pravi hit. S obzirom na tadašnju muzičku ponudu album je zaslužio visoko mesto na svimn mogućim listama, ne zato što je konkurencija tada bila loša, već zato što je album za to vreme bio više nego  kvalitetan.  Muzika Creatures-a imala je taj glam metal "in your face" momenat, upakovan u modernu muzičku formu toga doba. Nešto ne toliko krucijalno novo ali sa druge strane sveže i zdravo. Ovaj album je najbolji dokaz kako bi reinkarnirani glam/sleaze tada trebalo da zvuči. Modernije, metalskije, opasnije ali sa onim neodoljivim šmekom prošlog vremena. Kao što smo već napomenuli pojava BC-a i ovog albuma može se u neku ruku uzeti kao pionirski početak stvaranja nove/stare glam/sleaze scene. Neka vrsta oporavka ovog žanra krenula je gotovo uporedo sa ovim album. Od pesama se svakako izdvaja 1 A.M. koja otvara album i koja se našla kao soundtrack horor filma Valentine. Wasted, Step Back , Ride, Got It All, Kickout predstavljaju prvoklasne rokerske komade. Zanimljivo je i prisustvo neke vrste repovanja u određenom broju pesama, doduše samo na momente, što je možda i odraz toga vremena i pojave mnogih nu-metal i rap metal bendova. Naravno, ima tu i sporijih polubalada poput Wish, New Orleans i Time and Time Again. Joe Leste-ov vokal varira od potmulih dubina do visina kakve su ravne Axl Rose-u ili Steven Tyler-u. Gitarski deo iskazuje veliku raznovrsnost, ali opet, stavljen u okvire klasičnog hard rock-a sa primesama modernih efekata, što kasnije i postaje unikatni autirski pečat Dj Ashba-e. Sve u svemu  album za najvišu moguću ocenu. Suštinki ovaj album  je trebalo da postane neka vrsta Appetite Of Destruction toga vremena, ili makar jednim delom, što je neminovno i zaslužio. Vizuelno se za bend ne bi moglo reći da svoje korene vuče iz 80-ih, koji je upakovan u formi mračnijeg, bolje rečeno darkerskog imidža.


Beautiful Creatures - Deuce 2005 

1. Anyone
2. Freedom 
3. Unforgiven
4. Save Me 
5. Superfly
6. Empty
7. Never
8. Straight To Hell
9. The Unknown
10. Ton Of Lead
11. Brand New Day
12. Thanks
13. I Wont Be The One

Vokal - Joe Leste
Gitara - Alexx Grossi 
Gitara - Anthony Focx
Bas - Kenny Kweens
Bubanj - Timmy Russel

Gitara - Michael Thomas, Mark Simpson
Bubanj - Glen Sobel, Matt Starr


Koliko je muzička scena nudila bolje mogućnosti uoči izlaska ovog albuma već smo opisali u prethodnom delu teksta. Kao i razloge zbog čega ni ovo izdanje BC-a nije uspelo da ostvari zapaženiji uspeh, tako da ćemo ovoga puta to preskočiti. Muzički je album sadržao sve potrebne primese: vrištuće vokale, zapaljive gitarske deonice, čvrstoću, modernost i pevljivi prizvuk. Čak ni promena glavnog gitariste nije bitno uticala na promenu stila. S obzirom da je veliki broj gitarista, koji su se smenjivali kao na traci, učestvovao u izradi albuma, album ni malo nije izgubio celinu. Kratke, brze i ubitačne pesme poput Anyone, Save Me, Unforgiven, Brand New Day  dominiraju albumom. Međutim ono što je možda najveća prednost ovog albuma su tekstovi pesama, koji pokazuju određen stav, koji je bend vremenom oformio usled svih pozitivnih i negativnih događaja koji su ih pratili. Pesme poput Anyone ili Freedom u kojima Joe Leste govori o usuđivanju da se bude različit u svetu rock n rolla govore dovoljno o svemu onome što smo ranije pisali. Ima tu i sporijih stvari poput I Wont To Be The One ali i potpuno rokerskih Velvet/Guns komada poput Unforgiven, Superfyly i dr. Album je  pravi naslednik BC-a iz 2001.godine u svakom pogledu. Jedino što nakon slušanja ove ploče ostaje, jeste žal  za propuštenim mogućnostima ovog benda, ali više od svega, zbog činjenice da posle Deuce-a nisu izdali nikakv autorski materijal. Taman kada je priča počela da poprima ozbiljne obrise, Joe Leste je odlučio da da primat Bang Tango vol.2. Šteta. Beautiful Creatures su mogli da postignu mnogo, mnogo više od toga što je Bang Tango ikada postigao. Ako je Bang Tango jednom ubila muzička industrija i grunge, Beautiful Creatures-e su ubili takođe industrija, ali i oni sami, pre svih Joe Leste.

Na kraju, svim ljubiteljima dobrog glam/sleaze rocka u modernoj varijanti iskreno preporučujem ova dva albuma Beautiful Creatures-a.



mart 2016.godine                                                                                       Autor: JP


Guns n Roses - šta se dešava se bendom?

Analiza - Da li se Guns N Roses ponovo raspadaju?



Šta se zapravo događa sa nekada najpopularnijim rock bendom na svetu, bendom koji još od svojih klupskih dana zadobio epitet "najopasnije grupe na svetu". Život na ulici (ivici) , alkohol i opijati, striptizete, grupi devojke, brz uspeh, opasne note i frekvencije, ljubavne balade, međusobni problemi, mediji, nesreće, tuče, glad za uspehom, samouništavanje, novac, bahati menadžeri, problemi sa zakonom ali i sa razumom.... samo su neke od odrednica koje oslikavaju nekadašnji život, muziku i stil grupe momaka koji su se od 1985.godine nazvali po imenima tadašnjih članova benda, Guns N Roses, premda ove dve reči i te kako simbolizuju život i delo ove grupe, što će se vremenom i samo pokazati.


Guns N Roses 

Danas ovaj bend i dalje egzistira pod istim imenom ali u skroz drugačijoj formi i to je nešto što armije starih i novih fanova, čini se,  nikada neće prihvatiti. Ipak svemu dođe kraj pa tako i bendu, kojeg smo imali prilike da gledamo 2010.godine u Areni odnosno 2012. godine na Petrovaradinskoj tvrđavi, ma kako se on zvao odnosno ma kako ga ljudi percipirali. Raspon ove percepcije se uglavnom kretao od Axl Rose band, preko "najskuplji GNR tribute na svetu" do ipak pravno zapečaćenog imena koje je riđokosi Irac još početkom devedesetih prigrabio za sebe, odnosno Guns N Roses. Upravo zbog toga, personalne promene koje su ovog leta uzdrmale današnje Gunse tiču se kako onih fanova koji ih podržavaju tako i onih koji čeznu za okupljanjem stare petorke ili nečemu sličnom.  Dugogodišnji gitarista benda Dj Ashba, inače Axl-ov dobar priajtelj i zemljak (iz Indijane) javno je krajem jula obznanio da posle 6 godina napušta grupu. Jedna gitara manje u bendu u kojem ih ima tri, uz klavijaturu i ograne, i nije neki gubitak. Međutim ako se doda i to da je drugi gitarista Ron "Bumbelfoot" Thal u neku ruku već odavno van stroja, situacija postaje vrlo alarmantna, pa kao takva i zaslužuje analizu, jer čini se da  iza svega možda stoji nešto mnogo veće.

Kao što je već poznato Dj Ashba se javno oglasio 27.jula preko svog Facebook naloga, kada je definitivno saopštio da napušta grupu Guns N Roses, što su potom i preneli vodeći svetski muzički portali. Ashba  u tom dugačkom pismu, napisanom na engleskom, španskom, portugalskom i japanskom jeziku, oprostio od fanova i poželeo sreću bendu u nastavku karijere. Uglavnom je pisao u pozitivnom tonu, kako o Axl-u tako i i bendu, nazvavši Axl-a još jednom svojim velikim prijateljem. Ashba je tokom šest provedenih godina u bendu imao više nego izvanredan odnos sa mr. Rose-om, što se i može videti javno iz mnogih snimaka iz bekstejdževa, na koncertima ali i jednog vrlo retkog televizijskog pojavljivanja Axl Rose-a, kada je upravo sa Dj Ashbom gostovao u Jimmy Kimmel show-u 2012. godine. Govorio je takođe o proputovanju po celom svetu, iskustvu koje je stekao sa grupom i sl. Logično pitanje je: zašto je onda napustio grupu ako je sve išlo "ko podmazano"?

Odgovor na ovo pitanje nije bilo teško pronaći jer je stvar bila toliko očigledna, čak ga je i sam Dj dao u svom "oproštajnom pismu": " I have always been driven by my passion for creating music..." (1). Reč "creating" je tu najbitnija. Jasno je Ashba rekao još i da želi da se posveti porodici kao i bendu Sixx AM, ali poseban naglasak na "stvaranju muzike" je nešto što verovatno već godinama muči i ostale članove Guns n Roses, kao i same fanove. Za tih 6 godina koliko je bio u bendu, Dj Ashba nije stigao da potpiše niti jednu jedinu notu i tako ostavi trag u ovoj nekada najvećoj rock grupi na svetu. Svirajući gitarske deonice Slash-a, Izzy-ja i Finck-a, Ashba je bio na žalost, ništa više do običan tezgaroš, plaćeni muzičar dobrog izgleda koji odlično kopira tuđu muziku. Kao što rekoh nažalost, jer Dj Ashba je u bendovima Beautiful Creatures i Sixx AM dokazao da vredi mnogo, mnogo više od toga. Ipak, kao što znamo o svemu je odlučivao Axl Rose. Albuma koji bi bio naslednik neuspešnog Chinesse Democracy nije bilo nigde na vidiku, iako su članovi benda s vremena na vreme u intervjuima pominjali kako Axl poseduje dovoljno muzike za još dva , možda tri nova albuma, na kojoj se navodno radi. Sve su to na kraju bile puste priče.

Sa druge strane Ashba je uporedo raduckao i sa Sixx AM-om koliko se moglo, i za tih šest "guns" godina izdao dva odlična albuma. Nekoliko dana pre objavljivanja svog odlaska iz Guns n Roses, Sixx AM su najavili početak rada na novom albumu (2) dok se još Modern Vintage praktično nije ni "ohladio". Na ruku Sixx AM-u kao bendu ide i činjenica da Nikki Sixx sa svojom Motley Crue ekipom svira poslednju turneju u životu, koja se završava u novogodišnjoj večeri (potpisan je čak i RIP sporazum).  To je već tema za neku drugu priču ali svakako je povezana sa ovom, i ma koliko bila tužna vest o kraju Motley Crue-a, iskrene fanove bi svakako trebalo da raduje ubacivanje Sixx AM-a u petu brzinu, što se tiče turneja, albuma i koncerata. O tome sam već govorio u naznakama u tekstu Sixx AM - Modern Vintage. Čini se da se sada nešto od toga već polako obistinjuje.

Sigurno je da je plan o "ekspanziji" Sixx AM-a  uticao na odluku Dj Ashbe, pored davanja prednosti porodici, ali činjenica da sa Gunsima nije uspeo da napravi nikakvu muziku za ovih šest godina, stiče se utisak, ostavila je najviše traga.

Drugi gitarista koji je ovog leta napustio grupu je i Ron "Bumbelfoot" Thal. Mada, pitanje je ko je tu prvi a ko drugi, ako malo bolje pogledamo izjave od pre godinu dana pa do danas, videli bi smo da je mnogo toga ostalo nedorečeno. Sam Ron Thal ostao je  nedorečen, za razliku od Dj Ashbe-e koji je direktno i otvoreno rekao da napušta grupu. Koji je razlog toga što je Thal ostao toliko tajanstven nije do sada razjašnjeno. Možda su u pitanju menadžeri, možda još uvek ima važeći ugovor. U suštini to su manje bitne činjenice. Ono što je važno to je da se svetski muzički portali ne libe da Ron Thal-a oslove sa "bivši" u svojim tekstovima. Što je najzanimljivije ni sam Thal se ne trudi da to demantuje. Tako na primer za Ultiamte Classic Rock Thal kaže da je više nego dovoljno dokaza na stolu, kako bi se shvatila njegova situacija u bendu. (3) Prvi put je svoj mogući odlazak iz benda najavio još u februaru, kada je javno izneo nezadovoljstvo oko neusklađivanja termina oko rada na svom solo projektu. Solo album pod nazivom Bumbelfoot - Little Brother Is Watching izašao je krajem februara ove godine a Thal se uskoro pridružio supergrupi Art Of Anarchy u kojoj još nastupa i Scott Weiland. Takođe postoje neke indicije da je Ron Thal napustio grupu još po završetku dela turneje u Južnoj Americi prošle godine (4). Zbog svega toga postoje izvesne sumnje ko je od dvojice gitarista prvi a ko drugi napustio grupu.

“I think there’s enough clues out there for you to figure out what I’m up to now.”

Read More: Ron 'Bumblefoot' Thal Reportedly Leaves Guns N' Roses | http://ultimateclassicrock.com/bumblefoot-quits-guns-n-roses/?trackback=tsmclip
“I think there’s enough clues out there for you to figure out what I’m up to now.”

Read More: Ron 'Bumblefoot' Thal Reportedly Leaves Guns N' Roses | http://ultimateclassicrock.com/bumblefoot-quits-guns-n-roses/?trackback=tsmclip
“I think there’s enough clues out there for you to figure out what I’m up to now.”

Read More: Ron 'Bumblefoot' Thal Reportedly Leaves Guns N' Roses | http://ultimateclassicrock.com/bumblefoot-quits-guns-n-roses/?trackback=tsmclip

Na kraju ispostavlja se da su Guns n Roses očigledno ostali bez obojice gitarista. Ron Thal postao je član Gunsa još 2006.godine i doveden je kao zamena za dotadašnjeg gitaristu Buckethead-a (onaj sa kofom na glavi). S obzirom da gaji sličan stil sviranja kao Buckethead, Ron Thal je vrlo lako pohvatao njegove svemirske solaže i deonice sa poslednjeg albuma, kao i Slash-ove old school majstorije. U talenat i muzičko umeće Thal-a nikada niko nije sumnjao. Činilo se na momente da ovaj izvanredni gitarista u suštini i nema šta da traži u hard rock bendu poput GnR-a. Ostaće žal, kako njemu tako i njegovim fanovima, što nije ostavio nikakvog muzičkog traga u ovoj grupi, za provedenih skoro 10 godina, baš kao i  gore pomenuti Dj Ashba. Tu se verovatno i krije glavni razlog njegovog odlaska. Baš kao Dj,  ni Thal nije upisao niti jednu jedinu notu u GnR zaveštanju, a velika želja za stvaranjem uticala je presudno. Hm, pa zar to nije ujedno i najveća želja i zadovoljstvo svakog gitariste? Stvaranje muzike? Naravno da je tako, ali Axl Rose je naravno gledao na stvari drugačije. Zato je ekipa i počela da se osipa a brod polako da tone.

Tako su Gunsi praktično ostali na samo jednoj gitari za sada i to u liku Richard Fortus-a, koji se u bendu iz nekog razloga ima ulogu ritam gitariste i pored toga što na koncertima ima veliki broj solo deonica u pesmama poput Rocket Queen, November Rain i dr. Fortus je inače u bendu još od 2002. godine čime je nadmašio sve članove originalne postave Gunsa i postao gitarista sa najvećim stažom u bendu nadmašivši po tome i samog Slash-a. Što se Reed-a i Fortus-a tiče bitno je napomenuti njihovu trenutnu okupiranost sa super bendom The Dead Daisies ojačanim bivšim Motley Crue pevačem John Corrabi-jem, sa kojim se nalaze na turneji koja traje do kraja godine u kojoj se promoviše njihov drugi album Revolucion o kojem će takođe biti više reči. Iako to znači da praktično imaju obezbeđenu svirku u džepu u svakom trenutku, njihov status u Gunsima je dosta bolji u odnosu na onaj koji su imali Dj Ashba i Ron Thal. Richard Fortus je učestvovao u radu na poslednjem albumu dok za Dizzy Reed-a po tom pitanju ne treba trošiti reči. Za Fortus-a se čak može i reči da predstavlja neku vrstu glavnog Axl-ovog glasnogovornika, jer je upravo on najviše puta do sada govorio o mogućem novom izdanju. Tako je krajem prošle godine čak izjavio da Gunsi rade na materjalu i idejama koje je još Slash ostavio u bendu tokom devedesetih. (4) Ta priča bila je pokrepljena i jednom jezivom slikom iz studija koju je navodno na Twitter-u postavio sam Axl Rose. Krajem juna ove godine Fortus je još jednom potvrdio da Gunsi imaju materijala za dva a možda i tri nova albuma što je potvrdio i Dizzy Reed uz opasku: "Be patient". Pa da, "Patience" je izgleda više nego ključna reč koja opisuje ovaj bend još od samog njegovog nastanka, dok fanovi već godinama u sebi pevuše: "novi album? mhm, all we need is just a little patience". Ko bi rekao da će ovi stihovi postati toliko prorčanski.

Dizzy Reed i Richard Fortus za sada, čini se,  ostaju privrženi generalu W.A.R-u, što takođe važi i za ostale članove. Basista Tommy Stinson jedan je od standardnih članova (u bendu od 1998.godine)  koji bi komotno mogao da ostane tu i na dalje. Međutim ne treba gubiti iz vida i njegovu fleksibilnost. Setimo se Južnoameričke turneje od prošle godine kada ga je zbog obaveza sa svojim bendom The Replacements, zamenio niko drugi do Duff McKagen glavom i bradom. Palice sa druge strane, za sada ostaju u rukama Frank Ferer-a, koji je treći bubnjar po redu u tzv. novim Gunsima. Čini se da on i nije neko najbolje rešenje pošto se jednostavno ne uklapa u bend profila Guns N Roses, sa čime se slaže i većina fanova. Tu je još uvek i Chris Patman, drugi klavijaturista zadužen za razne efekte (takođe u bendu od 1998.godine). Za njega bi se moglo reći da je čist produkt Axl-ovog hira za industrializacijom zvuka tokom devedesetih, tako da njegov dalji ostanak u bendu zavisi i od toga kojim bi se pravcem dalje kretalo.

Kada se sve do sada navedene činjenice sagledaju, postavlja se i logično pitanje: šta će biti dalje sa bendom? Kako je predviđanje jedno od najteže ostvarivih ciljeva, bilo ono naučno ili laičko, mnogo bi praktičnije bilo predočiti nekoliko mogućih scenarija po kojim bi se hipotetički nastavio život ovog benda.

Scenario br 1. -  Totalni raspad benda.

Prema ovoj varijanti, odlazak pomenutih članova predstavljao bi definitivni kraj grupe Guns N Roses. U svakom slučaju najnepoopularniji scenario od svih mogućih. Grupa bi prestala da postoji i sve bi se završilo na ukupno 6 albuma, a ako se složimo da je GNR Lies ipak bio EP,Spaghetti Incident cover, onda je to ipak samo četri autorska albuma. Za karijeru od 30 godina to je premalo. Nadamo se da to toga ipak neće doći jer šta god ko misliom ovaj bend ipak ima još mnogo toga da kaže.

Scenario br 2. - Dolazak novih članova

U ovoj varijanti Axl Rose bi trebao da se odluči da zaposli dvojicu novih gitarista. Ko god u tom slučaju došao u bend, bilo da se radi o renomiranim poznatim gitaristima ili nekim novajlijama u svetu muzike, ništa se drastično ne bi promenilo u odnosu na poslednju postavu. Niko nije nezamenjiv, ali ukoliko bi u toj varijanti Axl samo nastavio da besomučno ide na turneje, bez novog materijala, za godinu dve desilo bi se isto što i danas. Neminovno bi u toj situaciji došlo ili do ponovnog osipanja članova benda, a strpljenje fanova bi  verovatno još više opalo, što bi vodilo u još jednu bezizlaznu situaciju. Tačnije došlo bi do vrtenja u krug, a to ovom bendu svakako nije potrebno.

Scenario br 3. - Povratak Finck-a i Buckethead-a

Povratkom Robin Finck-a i Buckethead-a dobili bi smo nešto nalik na Gunse sa početka dvehiljaditih. Ova varijanta sigurno nije toliko poželjna od strane fanova ako se prisetimo njihovih reakcija iz tog vremena na izgled i muziku grupe, iako čini se da je muzički ta postava bila bolja od ove koju znamo iz perioda 2009-2015. Takođe pitanje je i da li bi se ova dvojica vratili u grupu. Poznavanje materijala svakako bi bila prednost, ali opet, bez novog materijala sve bi ostalo na istom. U svakom slučaju jedna od manje verovatnijih varijanti, ali ne i potpuno nemoguća.

Scenario br 4.- Povratak starih Gunsa

Ovo je bez sumnje najpoželjnija varijanta u svakom pogledu. Ona bi se mogla manifestvovati u nekoliko pod-varijanti, s obzirom da govorimo o povratku starih članova kojih ima malo više nego samih mesta na bini. Zbog toga će ovaj scenario biti podeljen na nekoliko pod-mogućnosti.

A - Povratak samo Slash-a u bend. Hipotetički, Slash bi u neku ruku mogao da nadomesti izostanak dvojice solo gitarista u bendu. stariji materijal bio bi sa sigurnošću u pravim rukama. Kombinacija Fortus - Slash bila bi moguća, ali bi tu moralo da dođe do preraspodele uloga. Fortus bi ipak morao da preda Slash-u sviranje sopstvenih deonica, dok bi on ostao fokusiran na pesme sa "kineske demokratije". Ah da, taj novi materijal. I pored toga što je Slash fenomenalan muzičar, ipak ne mogu da ga zamislim kako "šreduje" one kfc svemirske solaže.I pored toga što on nikada nije imao problema sa Axl-ovom željom da se zvuk promeni, čovek ima svoj sopstveni stil koji se zasniva na blues rock-u i to je to. U ovoj varijanti moralo bi da dođe do ozbiljnog razgovora o tome šta će se i kako izvoditi na bini od repertoara. Iako izgleda zanimljivo, ova varijanta je teško izvodiva. Naravno ne zaboravimo, ovo je samo hipotetički jer bi pre svega morala da se premosti jedna ogromna prepreka a to je odnos na relaciji Axl - Slash.

B - Povratak prve petorke benda. Ako Axl odluči da mu je u interesu da spase grupu ovo bi mu bila najbolja varijanta. Ne samo da bi u grupu uneo novu (staru) svežinu, već bi to bilo dobro i marketinški. Tada bi i novi materijal na neko vreme mogao da bude zanemaren. Bio bi to svakako događaj veka. Nešto o čemu svi fanovi Gunsa maštaju godinama. Pojedinačno, možemo zaključiti da bi Duff McKagen bio rado u igri s obzirom da je u odličnim odnosima sa Axl-om, a i svirao je sa Gunsima prošle godine, uključujući i nove pesme. Izzy Stradlin je još jedan od starih članova koji ima odličan odnos sa Axl Rose-om već godinama. On je takođe svirao kao gost sa Gunsima 2006. i 2012. godine. Problem sa njim je ipak u tome što je on iz tog cirkusa pobegao još davne 1991. A ponovnim okupljanjem, cirkus bi se svakako "vratio u grad". Njegova povučenost u ovom trenutku ne ide na ruku ovom toliko priželjkivanom događaju. Dalje, Steven Adler kao bubnjar? Da, ali jedino ako pre toga nokautira Axl-a, kako i sam godinama priča. Tu je i sviranje stvari sa UYI albuma, ali to nije nepremostiva prepreka. Pre bi odnos sa Axl-om bio sporan, s obzirom da on nikad nije dobar, što datira još iz osamdesetih. I na kraju, tu je opet Slash. Njegov i Axl-ov odnos je koren svega. Ako se to bude premostilo, onda su sve varijante moguće i sva vrata otvorena. O njihovom odnosu mogla bi se napisati knjiga, tako da ja o tome ovde neću dužiti jer je sve jasno. Jasno je i da bi Slash rado ponovo stao na binu sa Rose-om, što je on uvek i govorio. Pitanje je naravno da li bi to učinio i sam Axl.

C- Povratak postave iz 1992. godine. Ovde se pre svega misli na Matt Sorrum-a na bubnjevima i Gilby Clarke-a kao ritam gitariste. Identična situacija kao u pod varijanti B. Nesigurnog Stradlina i "nepozdanog" Adlera oni bi svakako zamenili i ovog puta. Tako je i bilo na čuvenom neuspešnom dodeljivanju nagrade na Rock n Roll Hall of Fame, kada se Izzy Stradlin nije ni pojavio. Treba napomenuti da su se tada Steven Adler i Matt Sorrum po prvi put u životu nastupili zajedno i prebrodili nesuglasice iz prošlosti. U svakom slučaju druga po redu najbolja varijanta, sigurno manje priželjkivanija ali za nijansu realnija.

Na kraju ipak moram još jednom da napomenem da su sve ove varijante za sada samo hipitetičke. Šta će i kako biti sa bendom Guns N Roses u budućnosti ostaje da se vidi. Ono od čega zavisi je pre svega stav Axl Rose-a koji drži u rukama sve konce. Drugo tu je njegov odnos sa Slash-om jer je ta osovina u suštini osnov bilo kakve pomisli o okupljanju starih postava. I kao treće tu je i menadžment. Nikako ne smemo zaboraviti da se show biznis pre svega zasniva i na profitu a ne samo na sopstvenom uživanju. Ako menadžeri budu uspeli da nagovore Axl-a i Slash-a da prebrode svoje nesuglasice i pređu preko nekih stvari, onda je ponovo sve moguće. Classic Rock je u maju pisao o jednoj vrlo zanimljivoj stvari u kojoj se navodi da svetski muzički festivali gube smisao iz godine u godinu.(5) Razlog  je dovođenje jednih te istih bendova koji su pritom stari, i neće trajati još dugo, dok je broj novih i mlađih grupa znatno manji, a publika treba biti zadovoljena jer su u pitanju velike pare. Ima tu neke logike a i moram se složiti da je situacija identična na domaćoj muzičkoj sceni, ali o tome nekom drugom prilikom. Pošto je u pitanju veliki biznis, autor teksta čak napominje da bi upravo ponovo okupljeni stari Guns N Roses mogao da spasi muzičku idnustriju, koja se danas velikim delom zasniva upravo na velikim festivalima, i tako joj produži život. Zanimljiva hipoteza u svakom slučaju. Videćemo da li će se Guns N Roses još jednom naći u ulozi spasitelja rock n rolla, kao što su to na neku ruku učinili i krajem osamdesetih godina prošlog veka.


Uputnice: 1) sixxsense.com 2) Ibid. 3) ultimateclasscrock.com 4) loudwire.com 5) Classic Rock Magazine- Issue June 2015.

Slike: 1)billboard.com 2) forbes.com 3) zimbio.com 4) geeksofdoom.com 5) loudwire.com 6) independent.co.uk 7) musictimes.com 8) limon.kg



Avgust 2015.godine                                                                                          Autor: JP