Preslušavanje: Članovi grupe Stain vam otkrivaju tajne albuma Flesh And Form

 

Vraćamo rubriku Preslušavanje koja je nadaleko poznata po tome što predstavlja jedino mesto u domaćem medijskom prostoru gde vas sami autori muzike vode kroz najveće tajne i najsitnije detalje svoje muzike. To se uglavnom dešava onda kad se za to stvori prilika, što se ovoga puta sa stopostotnom sigurnošću i desilo. U goste su nam došli članovi beogradskog "benda u usponu" pod nazivom Stain. Glavna tema ovog preslušavanja  njihov album prvenac pod nazivom Flesh and Form

Album prvenac, osam pesama i pregršt spotova je ono što smo imali prilike da vidimo i čujemo od ovih beogradskih grunge rokera do sada.. Međutim, nije to baš sve tako jednostavno. Prvo, da bi se neki domaći bend uopšte našao na ovim našim stranicama on mora da zadovolji određene stroge kriterijume. Momci iz grupe Stain su sa lakoćom postigli sve to. Dovoljno je da odete na njihov profil na bilo kojoj društvenoj mreži i videćete grupu momaka koja se istinski trudi da potkrepi ono čime se bavi. Pobogu, čak su i onu malu riđu iz Stranger Things stavili kako sluša jednu njigovu pesmu! Ako mislite da su takve stvari nebitne, pa, kako da vam kažem, zato oni jesu ovde a vi niste i zbog toga oni imaju preko 500 mesečnih Spotify slušalaca (u momentu kad ovo pišem, što za jedan novi bend nije mala stvar) dok mnogi domaći bendovi i dalje ne znaju da Spotify postoji i da na njemu imaju muziku i profile. 




Drugo, što se muzike tiče, tu nećemo mnogo ulaziti u detalje s obzirom da će nam to i sami objasniti u ovom Preslušavanju. Realno, da nam se nije dopala ne bi smo ih ni pratili svo ovo vreme. E sad, napravićemo mali izuzetak i osvrnućemo se na gitarski deo muzičkog spektra. Dugokosi momak sa Les Paul-om u rukama je, bar što se nas tiče, glavno oružje ove četvorke! Na domaćoj sceni se iz nekog razloga uopšte ne daje dovoljno kredita gitaristima i njihovom gitarskom umeću, odnosno onome šta i kako prenose na pesme. Niti su gitaristi na našim prostorima dovoljno odvažni da pokažu ono što znaju i umeju, iz nekih čudnih i neshvatljivih razloga. Poslušajte rad Stain-ovog gitaroša Ivana Ljubičića na ovom albumu i videćete da se momak ne stidi da opali dobar rif ili da da odsvira lepu i upečatljivu solažu! Možda gitarska muzika danas nije INN ali uvek je lepo sve to čuti i kao kolega gitarista jednostavno moram da pohvalim ovog momka! 

Još ako dodamo i to da bend izvodi pesme na engleskom, što je u našoj zemlji i dalje nekakav tabu, to nam samo daje još veći razlog da ih u svemu ovome podržimo. No dosta više, hajmo sada da zavirimo u tajne albuma Flesh And Form koje nam otkrivaju Ivan Ljubičić (gitara), Nikola Đurović (vokal), Aleska Pejović (bas gitara) i Staša Rudić (bubnjevi)



Spiral

Iako hronološki gledano, “Spiral” nije prva pesma koju smo napravili, ona jeste najpitkija za nove slušaoce. Najkraća je od svih pesama na albumu i zbog toga je najbolje poslužila kao uvertira za ceo album. Ivan  je imao inspiraciju za glavni riff i tekst slušajući “And I See You” od benda Lem Jem (koji nažalost više ne postoji, ali pesmu možete naći na YouTube). 


He Who Disappears  

E ovo je naša prva pesma! Stain je isprva bio cover bend, a Pantera i Metallica  su bili neizostavni deo naše setliste, što se da i čuti u ovoj pesmi. Interesantno je da je riff nastao na prvoj probi kada je Staša došao u aprilu 2015. godine. Od tog momenta smo znali da smo nas četvorica “kliknuli” u kreativnom smislu. Aranžman smo naknadno menjali za snimanje albuma da bi zvučalo skladnije sa pesmama koje smo kasnije napravili.    


Faceless

Pesma koju publika već zna napamet i koju smo najviše puta do sad snimali u studiju (4 puta). Često je zbog njene strukture, pevljivosti i jednostavnosti zovemo “Enter Sandman”-om našeg skromnog ali jakog opusa. Bilo je nekih neuspelih pesama nakon He Who Disappears-a, tako da nam Faceless dođe zvančino druga pesma koju smo napravili. Đura je imao već gotov tekst, ali ono što je bila novina u instrumentalnom delu i što je za naše stvaralaštvo u tom trenutku bilo novo jeste kontrapunkt između gitare i bas gitare, odnosno uporedno sviranje dve zasebne melodije koje se ritmički razlikuju. Kada dodamo vokalnu melodiju na sve to, dobijamo jednu ,,formulu” kojom se često služimo u daljem stvaranju pesama. 


Flesh and Form

Alfa i Omega našeg stvaralaštva. Pesma je nastala odmah nakon Faceless-a, ali smo je dugo pravili. Ideja za refren je došla na probi, a onda smo sve ostale njene delove pravili u skladu sa njim. Eksperimentisali smo sa psihodeličnim instrumentalom u sredini i uspeli da mu nađemo mesto u celoj pesmi. U tom središnjem refrenu možete u više navrata da čujete i teretni lift iz BIGZ-a. Njegovo škripanje je jako karakteristično, pa smo ga jednom prilikom snimili telefonom i rešili da ubacimo u ovaj deo, pa tako i ova pesma ima deo BIGZ-a u sebi. Jednostavno smatramo da je u svakom pogledu ovo naša najbolja pesma, i zato album nosi naziv po njoj.

Radni naziv ove pesme bio je "Mexican spaceship". Ne pitajte nas zašto.


Fade

Ovo je jedna od onih pesama koje nastaju spontano u momentu i koje se ne diraju mnogo. Aleksa je Đuri u studiju odsvirao riff na bas gitari i Đura je odmah imao ideju za melodiju i tekst. Ubrzo zatim je i Aleksa doprineo pisanju teksta, tako da je pesma bila skoro gotova. Mučio nas je središnji instrumentalni deo jer smo pokušavali da napravimo nešto ,,zanimljivo”, da bismo se posle mnogo izgubljenih živaca fokusirali na emociju i odsvirali nešto najjednostavnije. Nakon te promene u pristupu stavaranja, pesma je bila gotova kroz dve probe, a taj središnji deo smo snimili uživo u jednom tejku da bismo što bolje preneli tu sirovu energiju i emociju. 


In Touch with The Sky

Pesma za koju uvek kažemo da je namenjena lepšem polu. Nastala je jako brzo i bila je poslednja pesma koju smo napravili za album. Ona malo odstupa po stilu i zvučanju od ostalih pesama, a i tekstualno u prvi plan stavlja “nju”, što nije uobičajeno za naše pesme. Interesantno je da Ivan uopšte nije imao ideju za solo deonicu i to se vuklo par proba. Najzad, Đura i Aleksa su uskočili u pomoć, davali mu ideje, reference i smernice, te smo zajedno za jednu probu napravili solažu i zaokružili pesmu. 


The Heel

Inspiracija za riff je došla od Tool-ove obrade pesme “You lied”, ali je pesma ubrzo otišla svojim tokom. U ovoj pesmi se mogu čuti uticaji progersivnog roka, pogotovo od drugog refrena do kraja pesme. Prosto, mi puštamo pesmu da nas ponese, nekad bude jednostavna, nekad bude tipske hard rock strukture, a nekad bude progresivna, kao što je the HeelZanimljivo je da je tekst za ovu pesmu Đura dobio u toku samog procesa snimanja albuma. Jednom prilikom, dok smo pravili žurku u našem studiju u Bigzu, u naletu inspiracije je "naškrabao" za možda 5 minuta ceo tekst pesme, tako da i ova pesma nosi "duh" tog mesta u sebi.

Interesantno je i još da smo ovu pesmu nazivali “Peta” (jer je nastala peta po redu) sve dok ona nije dobila svoj pravi naziv, a eto, Heel na engleskom znači peta. 


OK

Stoner balada koju niko nije tražio i koja je sasvim slučajno ispala to što jeste. Opet, duh studija iz Bigz-a je utkan u ovu pesmu čiji je prepoznatljiv rif nastao spontanim džemovanjem Alekse i Ivana obavijenih u bordu svetlost refrakcije zavesa. Solaža u ovoj pesmi je Ivanova omiljena, a snimao ju je na tehnički neispravnoj i loše intoniranoj ručno rađenoj replici Fender Stratokastera. Ali, taj šupljikav hrapavi ton je bilo ono što je Ivan tražio, a ponekad se baš takvi tonovi kriju samo u gitarama od 200e. 


Stain @ Facebook - Instagram 

Album u celosti poslušajte ovde:

Sunset Strip priče - da li je i od koga Axl Rose "pokupio" čuveni zmijski ples?

 

Axl Rose je osim po fenomenalnom glasu svojevremeno bio poznat i po izuzetno upečatljivom scenskom nastupu koji je bio sastavljen od raznih vrsta pokreta, od kojih je najpoznatiji bio i tazkozvani zmijski ples. Taj ples se može videti u mnogim snimcima sa početka karijere ali i u spotovima poput Welcome To The Jungle ili Sweet Child Of Mine.

Međutim, da li je baš Axl bio taj koji je izmislio i patentirao popularne pokrete, jedna je od enigmi koja datira još iz osamdesetih i koja se do dan danas prenosi s kolena na koleno kod fanova. Možda su neki od vas već čuli nešto o ovome ali sigurno ima i onih koji nisu i kojima bi tema možda bila zanimljiva. 

Na sajtu melodicrock.com pojavio se 2006.godine tekst u kojem čovek po imenu Richard Black tvrdi da je Axl ovaj čuveni ples pokupio upravo od njega, što je mnoge fanove dovelo u sumnju da li se radi o prevarantu koji je naprasno posle toliko godina odlučio da se na ovakav način ovajdi od slave velikog frontmena ili je zapravo reč o istinitoj priči.






Ali pre nego što dođemo do toga, da vidimo ko je uopšte taj Richard Black?


Rick Czerny (koji će kasnije promeniti ime u Richard Black) je pevač grupe Shark Island koju je zajedno sa gitristom Spencer Sercombe-om osnovao 1979.godine u Los Anđelesu pod imenom Sharks. Grupa je pod tim imenom postojala do 1985.godine kada je promenila ime u Shark Island koje je ostalo do današnjih dana. U tih prvih nekoliko godina izbacili su dva samostalna albuma (bez izdavačke kuće) i postali jedan od bitnijih bendova Sunset Strip scene koja je tih godina tek bila u povoju. Sredinom osamdesetih postali su i "house band" u čuvenom klubu Gazzari's, što je u prevodu značilo da je bend sebi izgradio ime na već pomenutoj sceni. Ipak, zvanični ugovor sa nekom od velikih izdavačkih kuća nikako nije stizao sve do 1989.godine kada su Shark Island potpisali za Epic Records i izbacili album Law And Order (1989) koji je praktično bio njihov prvi zvanični veliki album. Kako je to ipak bio kraj osamdesetih i promene u muzičkoj industriji vrebale su iza ugla, bend nije nikada dostigao neki veći komercijalni uspeh, poput mnogih drugih sa Sunset Strip scene koji su se na njoj pojavljivali i mnogo kasnije. Shark Island ipak nisu bili te sreće. 

Richard Black je nakon toga prešao u sueprgrupu Contraband sa Michael Schenker-om, Traci Guns-om, Bobby Blotzer-om (RATT) i Share Pedersen (Vixen), da bi nakon tog neuspeha nastavio da vodi Shark Island sve do današnjih dana. Bend je čak i izbacio album 2020. godine pod nazivom Bloodline. Gitarista Spencer Sercombe počeo je da radi za BC Rich i bio je jedan od ljudi koji su patentirali čuvenu gitaru Warlock



No, da se vratimo sada glavnoj temi - kakve veze imaju Richard Black i Axl Rose, koji su se sredinom osamdesetih aktivno i družili, nastupali zajedno i jednostavno bili deo scene.

U intervjuu za MisplacesStraw koji je preneo Bravewords 2020.godine, Richard Black osvrnuo se na pitanje da li je Axl Rose ukrao njegov "stage performance" i zašto nikad nije pomenuo bend Shark Island koji je imao uticaja na GnR. Prenosimo samo ključne delove, a vi pročitajte u celosti intervju.

Richard Black: "Godinama nisam hteo ništa da pričam o tome jer ako pogledate to iz moje perspektive ispalo bi da pokušavam da se "ovajdim" na tuđoj slavi. Stoga sam i morao da ćutim jer nisam imao izbora. Danas, nakon toliko vremena, sve to više nije ni toliko bitno. Ipak, to što je Axl Rose radio, mi se čak nikada nije ni svidelo...

"Ja sam svojevremeno bio profesionalni plesač. Dakle, pevač, tekstopisac i profesionalni plesač i u to vreme sam ulagao mnogo napora i trenirao taj svoj "stage performace", da bi onda odjednom grupa došljaka banula niotkuda, sišla sa kamiona i praktično pokupila te moje scenske fore..."

"Reći ću vam nešto što se desilo u Gazzari's svojevremeno. Mi smo tamo svirali svake nedelje i ti nastupi su bili prepuno. Bilo je te vreme pre mobilnih telefona ali su ljudi nekako uspevali da unesu VHS kamere i da snimaju te nastupe. Kada sam jednom otišao kod Axl-a, sa kojim sam se inače družio u to vreme, video sam da pored svog TV-a ima jedno desetak kaseta na kojima je pisalo Shark Island. Dakle, on je snimao naše nastupe i verovatno ih proučavao. Pošto je njegov bend u to vreme počeo da šuruje sa Geffen-om bilo mi je jasno da ako budu uspeli, da će moći da prisvoje bilo šta što možda nije bilo originalno njihovo..."

"Iskreno Axl ništa od toga što sam ja radio na bini nije radio ni blizu tako dobro. Ne bih da se hvalim ali tako je. Zanimljivo je i to da kada su izbacili svoj prvi spot Welcome To The Jungle, Axl je izgledao potpuno drugačije od onoga kako će izgledati kasnije. Bio je sav glamurozan sa natapiranom kosom, a kasnije su oni prisvojili taj neki Hells Angels izgled. Mi nismo bili takvi. Ja sam oduvek težio tom nekom elegantno-dekadentnom stilu...."

"Dakle, ako pogledamo taj spot, videćemo ih u tom nekom stilu koji je tih godina upravo bio aktuelan na sceni, posebno među bendovima koji su svirali u Gazzari's. Gledajući širu sliku moglo bi da se kaže da su oni, posebno Axl, jurili taj neki imidž, koji je tada bio popularan, a imidž je bio veoma bitan u to vreme, kao uostalom i dan danas..."

Axl Rose nastupa sa bendom Shark Island u klubu Gazzari's 26.aprila 1985.godine (photo Marc Canter Twitter)


"I opet, glupo je što sada ovo pričam i ispada da se žalim, ali mi nakon deset godina na sceni nismo mogli da dobijemo ugovor. Grunge je već kucao na vrata i stvari su po bendove kao što smo mi išle nizbrdo velikom brzinom. Za nas je postajalo kasno, ali oni (Gunsi) su mogli bar u nekom intervjuu da kažu, da nas pomenu, da kažu "hej imamo jednog prijatelja iz tog i tog benda" koji je uticao na to i to... ali ne. To se nikada nije desilo. Nakon svih ovih dogina više nije ni bitno, jer ko zna zašto je to tako ispalo i zašto je to dobro...."

Sve u svemu, ako guglate reči "richard black axl rose" videćete i sami koliko ima tekstova na ovu temu. U komentarima ispod videoa na YT ćete takođe naći razne stvari poput "cela Zapadna obala je znala da je Axl pokrao pokrete od Richarda" i tome slično. 

Ostaje na kraju na vama da li da verujete ili ne. Odnosno ostaje i to da se razjasni da li pokreti mogu da se ukradu, posude, ili da se bude pod uticajem scenskog nastupa neke osobe. Moje mišljenje je da je to sasvim moguće i da postoji mnogo ovakvih primera u svetu rock muzike. Pitanje je samo gde je ta granica između krađe i uticaja, i ko kako to sa sobom nosi...

Ko bolje snejkdensuje i ko je na koga uticao, pogledajte i na snimku iz 1985.godine. 




Junkyard Radar - Collateral, Blackrain, Neon Coven, Riley's L.A. Guns, Guillotine & Dea Matrona

 

Vreme je da ponovo vratimo rubriku Jankyard Radar. Dakle, rokenrol nije mrtav, novi bendovi i muzičari postoje samo što niko na njih ne želi da obrati pažnju, jer, lakše je da se po hijladiti put sluša jedno te isto, jel tako?

E pa nije tako! Za vas prave entuziajste koji želite uvek nešto novo, ova rubrika će sigurno biti zanimljiva jer ćete u njoj naći sjajne nove mlade i manje poznate bendove, koji se nalaze na našem radaru! Singl, video, album ili neka slična vrsta informacije biće vam dostupni da overite! 




Collateral - Sin In The City 

Engleski hard-rokeri pojavili su se 2018.godine. Dve godine kasnije imali smo ih u izboru za albume 2020.godine kada su izbacili svoj album prvenac a sada imamo i album koji se zove Re-Wired na kojem  su ponovo snimljene neke od pesama albuma prvenca, i  na kojima učestvuju muzićari poput Jeff Scott Sotto-a, Danny Vaughan-a, Phil X-a i dr.  Pesma koju smo vam ovde ostavili  Sin In The City, zapravo je jedina koja se nije našla na prvom albumu već je potpuno nova. Ako ste ljubitelji melodičnog hard rock-a, ne propustite! Pronjuškajte malo i pesme sa prvog albuma, posebno Marry Go Round i Big Shot ili ih nađite na Re-Wired-u ako vam glas Angelo Tristan-a baš ne odgovara, što je malo verovatno!



Blackrain - Neon Drift (ft Jim & Hennes Braun from Kissin Dynamite)

Francuzi pa još sleaze metalci! Gde to ima? Pa eto, tu u Francuskoj, na sat i po leta od naše zemlje. Ovde smo stavili pesmu Neon Drift na kojoj se kao gosti pojavljuju članovi grupe Kissin Dynamite iz Nemačke. Blackrain su izbacili još nekoliko singlova koji će se naći na novom, osmom albumu po redu u njihovoj karijeri koji stiže u Novembru. Pogledajte ovaj urnebesni video a overite i pesme Summer Jesus i Demon



Neon Coven - Out Of Blood 

Losanđeleski darkwave rokeri Neon Coven, o kojima smo u nekoliko navrata pisali, izbacili su novu stvar pod nazivom Out Of Blood kao singl, koji po svemu sudeći ima veze sa Halloween-om, obzirom da je to vreme kada se ova grupa budi, bez obzira da li ima nameru da pravi novi album ili ne. Njihov prethodni album Future Postponed takođe se našao u izboru za albume godine 2020. 



Riley's L.A. Guns - Overdrive 

Nakon što su izgubili spor oko imena benda L.A. Guns, Steve Riley i Kelly Nickels morali su da preimenuju u Riley's L.A. Guns.  Pravo na korišćenje imena otišlo je naravno Traci Guns-u i Phil Lewis-u, ali bez obzira na to, ovu drugu polovinu nekadašnje originalne postave čuvenog benda to ne sprečava da prave novu muziku. Pesma Overdrive je najava za novi album! Jeste da je u pitanju stara garda, međutim, biće i toga u Junkyard Radaru.



Guillotine - Vultures 

Guillotine su industrial rock bend iz Nešvila koji postoji od 2018.godine. Njihovo poslednje ostvarenje je zapravo EP Halloween Hell Hymns, koji je izašao uoči nadolazećeg praznika. Međutim, bend je u ovoj 2022.godini izbacio i album prvenac pod nazivom Odium sa kog vam i predstavljamo pesmu Vultures za koju su uradili i spot. Interesantan novi bend, industrija, horor, šok i rok, sve je tu, tako da bacite pogled obavezno!



Dea Matrona - So Damn Dangerous

Dea Matrona na keltskom znači - božanstvena boginja majka, a bend čine dve školske drugarice Mollie McGinn i Orliath Forsythe. Muzika koju sviraju može se opisati kao neki retro-moderni 70s soft rock. Pesma So Damn Dangerous je njihov najnoviji singl, šesti po redu, a da ove dve cure iz Belfasta uopšte nisu šala, govori i činjenica da su do sada bile predgrupa bendovima poput Satus Quo i John Corabi. Za sada je ovoliko dovoljno, da vas po prvi put upoznamo sa njima, poslušajte obavezno i nećete se pokajati!



To je to što se tiče ovog Junkyard Radara. Nismo vam ostavljali linkove bendova jer do njih možete stići tako što ćete poslušati pesme, a ako ne, onda brate guglajte! 

Naravno, sve ove pesme i još puno puno drugih noviteta imate na našoj plejlisti koju treba da zapratite! 


Matt Sorum izbacio singl sa svojim Kings Of Chaos projektom i najavio album prvenac

 

Nekadašnji bubnjar grupa Velvet Revolver, Guns N Roses i The Cult, Matt Sorum ponovo je pokrenuo svoj muzički projekat pod nazivom Kings Of Chaos time što je izbacio singl i najavio album prvenac. 

Radi se o numeri Judgement Day na kojoj osim Matt-a naravno, učestvuju još i Slash, Duff i Billy Gibbons. Album će biti dostupan sledeće godine i na njemu će gostovati veliki broj muzičara. 

Kings Of Chaos supergrupa pojavila se još 2012.godine, u tom nekom post velvetrevolverskom periodu, kada je Matt počeo da okuplja razne poznate muzičke zvezde i da sa njima pravi svirke. Nakon deset godina rokanja, došlo je vreme i za prvi album, koji bez obzira što se radi o projektu-supergrupi, ipak možemo pripisati legendarnom bubnjaru kao glavnom čoveku iza imena Kings Of Chaos



Guns N Roses izbacili do sada neobjavljenu live verziju pesme Double Talkin' Jive

 

Nakon You Could Be Mine stigla je i Double Talkin Jive. Naravno, u sklopu novog UYI box-seta povodom 30 godina albuma (ali opet izlazi na 31.godišnjicu kao i AFD iz nepoznatih razloga...).

Jedina razlika je u tome što je pesma ovoga puta skinuta sa koncerta iz 1992.godine i to iz Las Vegasa, a ne iz Nju Jorka kao što je to bio slučaju sa You Could Be Mine.

Na tom koncertu ritam gitaru svirao je naravno Gilby Clarke koji je zamenio Izzy Stradlin-a. Ako je sudeći po prethodnoj objavi, očekuje se i video zapis ovog koncerta, koji će kao i ovaj u Ritz-u, sa još mnogo raznih snimaka biti deo pomenutog box-seta. 



Davno izgubljena pesma grupe Queen iz 1988. dostupna na strming servisima

 

Grupa Queen ima novi singl u 2022.godini! Zvuči li to malo čudno? Pa, svakako da. Ako ne čudno, onda bar malo mora da intrigira, zar ne?

Nova pesma grupe Queen nosi naziv Face It Alone, i da, na njoj je i Freddie Merqury na vokalima. Pesma datira iz 1988.godine, odnosno sa muzičkih sesija koje su prethodile albumu The Miracle, pretposlednjem ostvarenju ove grupe u Freddievoj eri. 

Po rečima Brian May-a i Roger Taylor-a pesmu je pronašla ekipa okupljena oko grupe Queen koja je spremala Collectors Edition Box Set albuma The Miracle na 8 cd-ova. Obojica su priznali da su potpuno zaboravili na ovu stvar i pohvalili napor ekipe na ovom zanimljivom pronalasku.

Po njihovim rečima, na tim čuvenum studijskim sesijama 1988.godine bend je snimio više od 30 pesama, od kojih mnoge nisu nikada bile objavljene. Ovo je prvi put nakon 2014.godine da Queen izbacuju nepoznate i zboravljene pesme iz perioda dok je Freddie još uvek bio živ. Tada su "pronašli" numere Let Me In Your Heart Again, Love Kills i There Must Be More To Life Than This



The 69 Eyes u svom darkerskom stilu obradili pesmu poznatog finskog benda - novi album stiže sledeće godine!

 

The 69 Eyes imaju novu pesmu Gotta Rock koju su izbacili svega nekoliko nedelja nakon poslednjeg singla California. Možda zvuči čudno zbog čega su toliko aktivni, ali za sve naravno postoji objašnjenje.

Numere koje su do sada realizovali kao što su Drive, Call Me Snake i Claifornia zapravo su bile namenjene limited editon EP-u pod nazivom Drive, koji je dostupan samo na vinlu, dok su pesme pojedinačno dostupne na svim striming servisima. 

Što se tiče novog singla Gotta Rock, bend je potrvdio da se radi o pvom singlu sa najavljenog novog albuma koji će biti dostupan sledeće godine. Naziv i datum izdanja još uvek nismo u ovom trenutku dobili.


Pesma Gotta Rock je inače obrada grupe Boycott, popularnog finskog benda koji je ovaj hit izbacio krajem 80-ih. The 69 Eyes, kao što je i bilo za očekivati, dali su ovoj numeri svoj gotik-rock pečat.

Jyrki 69, frontmen grupe, objasnio je da je ovu pesmu već izvodio na jednom poznatom TV programu u Finskoj, a da je u njenom aranžiranju pomogao i Jurgen Engler iz nemačkog industrijal metal benda Die Krupps, kako bi pesma postala što mračnija moguća. 

Photo: Marek Sabogal


Red Hot Chili Peppers - Return Of The Dream Canteen (2022) - Iskreno mišljenje

 

I šta sad ja vama da pričam o novom RHCP albumu? Pre svega, moraću da ga zovem ROTDC jer me stvarno mrzi da stalno pišem ovaj kilometarski naziv koji su mu dali. 

Dakle, drugi album u samo godinu dana. Naslednik Unlimited Love koji je izašao u Aprilu. Drugi za redom od kad se John Frusciante vratio u bend. Drugi za redom sa 17 pesama. Što bi se reklo - dupli. Još jedan koji je producirao Rick Rubin, i to je to što treba znati. 

E sad, šta to dobismo sa ovih 17 pesama?  Da konsultujemo Albumometar?

Pa, i nema baš mnogo potrebe...

Ako pogledamo realno, ovaj album iznedrio je svega dve pesme koje su vredne nekog većeg pomena i koje bi se mogle svrstati na neku kompilaciju najvećih hitova grupe, i to su Eddie i Tippa My Tongue. Bolje rečeno, to su oba singla koje smo imali prilike unapred da čujemo. A kada su samo singlovi ono što na albumu valja, onda vam je jasno o kakvom se izdanju radi. 

Pored toga izdvojio bih još i pesme Reach Out u kojoj, gle čuda, John Frusciante koristi distorziju, kao i pesmu The Drummer za koju bi se moglo reći da predstavlja neku vrstu eksperimentisanja i proširivanja granica. Ali, ako ih stavimo rame uz rame sa nekim drugim potencijalnim hitovima Peppersa, ove dve pesme nemaju apsolutno nikakve šanse. Ma šta sa nekim, stavimo ih sa "devetkama" sa Unlimited Love. Ne bi ni njima prišle, realno! 

Ovo ostalo, odnosno preostalih 13 pesama ja jednostavno ne znam kako da opišem. Znate da nisam maliciozan. Znate da obično kada mi se nešto ne dopadne, ja jednostavno izbegavam da pričam i pišem o tome. Međutim, ovde pravim izuzetak. Ove pesme su jednostavno - ravna linija na EKG-u. Stoga i nema ocene ovoga puta...

Nakon prvog, pa i svakog narednog slušanja konstantno stičem utisak da slušam jednu te istu dosadnu pesmu u kojoj se slučajno kao pojavljuju poznati likovi John, Chad, Flea i Keidis. Ništa se živo ne ističe i ne izdvaja. John-ovo muziciranje se poprilično završava sa poslednjim taktom pesme Eddie a toliko se očekivalo nakon te pesme da se mislilo da će čovek konačno da eksplodira i počne da svira tu svoju gitaru. Ali ne! Ništa od toga. 

Flea konstanto svira svoj funk, negde više negde manje, dok je Keidis iznenađujuće izbacio svoje repovanje sa ovog albuma i pokušao zapravo da peva, što se iskreno i nije pokazalo baš najbolje. Jednostavno nije. 

Što se ideja tiče, nema tu neke velike priče. Prosto ih nema. Ovih 13 pesama su ispale iznenađujuće bezidejno. Ima tu nekih čudnih electro-tehno pokušaja koji samo još više pogoršavaju stvar, kao i nekoliko mrtvačkih numera "a la" Unlimited Love samo još pet puta gore od toga. 

Dakle, da ne pišem dalje, sve u svemu jedno veliko razočaranje. Pripadao sam onoj grupi ljudi koji su očekivali da ovaj album bude bolji od slabašnog Unlimited Love a ono ispade još gore...

Ipak, i pored svega toga, lično sam ipak imao neku mrvu uzdržanosti, jer kao muzičar znam da pisanje i snimanje ovako velikog broja pesama može da se odbije bendu o glavu. To se upravo i desilo.

Meni to sve deluje ovako: John se vraća u bend posle toliko godina. Svi su srećni i imaju neku novu energiju. Dolazi korona i bend se nalazi u zatvorenom, nema svirki i sličnih akcija. Šta ćemo? Hajde da pravimo novi album! Kreću probe, pred-produkcija, sesije. Kreće džemovanje. Kako vreme ide svi su u fazonu "ovo je kul, e brate i ovo je kul..... hej, pa zašto ne bi smo sve ovo snimili i stavili na album, ili dva...to bi bilo stvarno kul, da jebote, to bi bilo stvarno kul...." I tako i bi. Čisto sumnjam da je neko u studio došao sa gotovim pesmama i formiranim idejama. Osim u dva tri slučaja. Ovo ostalo je sve jedan veliki džem - ne od jagoda nego od isntrumenata, jer 95% pesama stvarno tako i zvuči. 

To je to ljudi. Neću više da dužim. Ipak, treba dodati još samo jednu činjenicu koja ide u prilog bendu. Treba ovde ostaviti jednu lepu pohvalu. Za godinu dana oni su izbacili 35+ novih pesama. To je stvarno grandiozno i pored toga što sa sobom nosi veliki rizik o kojem smo već pričali. Neki bendovi to ne urade ni za 30 godina karijere. Možda nisu sve bile baš kao što smo očekivali ali da je uspeh veliki, to stvarno jeste, tako da , hvala im i na tome! 


Skid Row - The Gang's All Here (2022) 1989 na švedski pogon i potencijalni album godine?

 

Šesnaest godina je prošlo od poslednjeg kompletnog Skid Row albuma Revolutions Per Minute, koji je zahvaljujući svojoj sadržini ostao do da dan danas sa epitetom - najgori album u diskografji ovog benda. Prošlo je od tada mnogo godina i mi smo morali još svašta da istrpimo i progutamo.

Dva solidna EP-a i najavljivanje trećeg koji nikad nije izašao. Svađa i razdvajanje od dugogodišnjeg pevača Johnny Solinger-a, pokušaj sa Tony Harnell-om i tavorenje sa ZP Thart-om koje je ovaj nekada multiplatinumski sastav  spustilo na nivo lokalnog klupskog cover benda. 

Svemu tome doašo je konačno kraj u martu ove godine. U bend je došao švedski supertalentovani pevač Erik Gronwall a tog 25.marta otvorena je nova stranica istorije grupe Skid Row sa singlom The Gang's All Here

Dok smo svi iščekivali povratak Sebastian Bach-a, jer realno, samo je to moglo da spasi bend i povrati ga tamo gde mu je i mesto, Rachel Bolan, Scotty Hill, Dave Snake Sabo i Rob Hammersmith odbili su masne pare koje su bile na stolu i napravili dribling koji niko nije očekivao!

Ispostaviće se, nekoliko meseci kasnije, kao potez koji je retko čime može biti nadmašen. A dokaz ove tvrdnje je i novi album o kome je ovde zapravo reč! 


Tek šesti album ukupno u diskografiji grupe i prvi sa novim pevačem Erik Gronwall-om. Deset novih hard rock pesama koje se sadrže sledeće sastojke: 1) moćni hard rock rifovi iz palete Snake-a i Hill-a 2) Rachel-ov bass koji je veliki ko kuća 3) fantastična moderna produkcija 4) gang vokali 5) melodije koje se lako pamte 6) uraganska energija 7) uticaji sa albuma 1989, Slave To The Grind i Thickiskin i još mnogo toga.

A kao šlag na torti - naravno dolazi Erik-ov unikatni vokal! Šta ovaj čovek sve može da otpeva! Mada, za nas koji smo svih ovih godina pratili grupu HEAT, i nije baš neko iznenađenje…


A šta na sve to kaže čuveni Albumometar? 

Ako pratite redosled pesama na albumu onda mu to dodje ovako: 9, 10, 9, 10, 8, 10, 8, 8, 10, 9  - što je 91/10 odnosno 9,1! 

Molim lepo! 9,1 ili po običnim recenzijama, to vam je album za desetku! 


I zaista jeste tako. Ok, možda sam ja malo tu malo više lično involviran. Možda mi ova grupa malo više znači nego drugima. Ipak sam svojevremeno u mladosti sa drugarima išao kroz grad i sprejem ispisivao Skid Row!  

Ali opet, ako ste i malo bar vezani za tradiocionalni hard rock onda ovde jednostavno na postoji ništa što bi moglo da vam se ne sviđa. Svi potrebni Skid Row sastojci su tu. Ima ih na hektolitre. Četiri pesme ocenjene sa desetkom, i to nije slučajno.

The Gang’s All Here je ultimativni hit koji se danas retko čuje i nalazi. To vam je ono kad prvi put čujete pesmu i kada vas kao uragan obori sa stolice. Posle nje nije bilo čudo imati i jednu Time Bomb koja polako kuca, kuca, kuca iz čega sledi refrenska eksplozija sa žestokim posledicama. Nowhere Fast je za one koji vole alternativu i Subhuman Race/Thickskin vibe, dok je October’s Song u pravom smislu reči - epska pesma, a nije balada! Spojite Wasted Time, Quicksand Jesus i In A Darkened Room i dobijate ovo sedmominutno remek delo. 

Ostale pesme nisu ništa manje bolje od ovih. Nijedna jedina nije za skipovanje - prava retkost sa današnjim albumima.

Sve i svemu ovaj album najviše odiše vajbom čuvenog 1989 albuma prvenca. Jednistavno ima taj šmek, taj flavour koji je da kažemo dominantan. Skid Row 1989 na steroidima! 

Na kraju, šta više reći - da li je ovo novi početak za Skid Row ili kruna karijere?  Ja bih više voleo da je ovo prvo. Skid Row sa Erik-om još nije rekao svoje! Spoj mladosti i prekaljenosti ispostavio se kao dobitna kombinacija. Bolja nego "big money drama" ponuda koja je bila na stolu. Bar sada to sa sigurnošću da kažem. 

Ako me neko pita, od svega što sad do sada čuo u ovoj 2022.,ovo mi je definitivno album godine. Eh, da, zanimljiva stvar. Sebastian Bach je svakog prethodnog pevača grupe Skid Row voleo da čašćava raznim pogrdnim nazivima. Erik-a za sada još nije uzimao na zub, a znamo kakav je prgav, i koliko voli da se meša u sve bitno i nebitno (priča oko laptopova i grupe Falling In Reverse recimo). To mora da ipak nešto znaći....


Rival Sons izbacili novi singl Nobody Wants To Die i video u pravom "tatarantinovskom" stilu

 

Kalifornijski rokeri Rival Sons izbacili su novi singl pod nazivom Nobody Wants To Die. To je prva nova diskografska stvar još od albuma Feral Roots iz 2019.godine, a naći će se na novonajavljenom albumu Darkfighter koji je zakazan za 10.mart sledeće godine. 

Biće to sedmi album u karijeri benda koji je dva puta u karijeri bio nominovan i za Grammy. Bend je oformljen 2009.godine i čine ga pevač Jay Buchanan, gitarista Scott Holiday, basista Dave Beste i bubnjar Mike Miley

O albumu Great Western Valkyrie iz 2014.godine smo tada i pisali. Bend je objavio i omot za novi album Darkfighter kao i spisak pesama.

Video za pesmu Nobody Wants To Die pogledajte ovde! 




01. Mirrors
02. Nobody Wants To Die
03. Bird In The Hand
04. Bright Light
05. Rapture
06. Guillotine
07. Horses Breath
08. Darkside

The Cult - Under The Midnight Sun (2022) izdanje koje bi moglo da razljuti fanove

 

Nismo dugo pisali recenzije! Šta da se radi, 2022. je... što otprilike znači da retko ko ima vreme i koncentraciju da nešto čita. Ali, istrpite me, biću kratak. Postoje načini da se recenzije urade i ovako, bez dugačkih rečenica i gomile pitkih epiteta koji ništa ne znače onom ko čita! 

Dakle The Cult su izbacili svoj jedanaesti album, što se da i videti ako se malo bolje zagleda omot albuma,  bez da konsultujete Wikipediu. Under The Midnight Sun je naziv i izdanje sadrži svega 8 pesama.

Prvo da krenemo sa Albumometrom (ako neko ne zna šta je Albumometar pogeldati OVDE)  koji je dao sledeći rezultat (pratite redosled pesama):

 8, 7, 9, 10, 7, 8, 8, 7  -  odnosno 64/8 što nam je dalo ocenu:  8   i to ravno!

Što se same grupe tiče, moram da priznam da me je oduvek fascinirao taj fenomen sa grupom The Cult. Radi se o verovatno najslušanijoj i najprihvaćenijoj stranoj rock grupi kod nas , uz recimo Iron Maiden, s tim što Cult-u dajem izvesnu prednost obzirom da sam tokom života čuo i rokere, i metalce, i neopredeljene, i šabane, i fensere i alternativce kako u glas viču da je Cult super bend. Zašto je to tako i kada je The Cult ušao na naše podneblje, o tome neki drugi put.

Drugo, The Cult je jedan od onih bendova koji vole da eksperimentišu i menjaju. Znate i sami. Stoga i imamo tokom diskografije jedan album koji je više new wave, pa jedan koji je AC DC, pa jedan koji je glam metal, jer jbg bilo je to tada popularno.... Tako da, i ovaj jedanaesti je u svakom pogledu drugačiji od prethodnih.

Na osnovu ove dve činjenice riskiram da me većina ljudi zamrzi nakon ove recenzije, ali šta da se radi. Prvo, album sa osam pesama po meni nije album. To je samo jedna pesma više nego da bude EP. Ko ne napravi bar dve ili tri više od toga, odaje utisak da je album pravio preko one stvar ( ovo ne važi za domaću scenu). 

U redu, postoje izvesne teze da živimo u vremenu kada ljudi ne slušaju muziku kao nekad, ali opet, ima toliko novih izdanja, odnosno primera iz svih ovih godina, koja daju više od 8 pesama, pa im ništa ne fali.

Muzički gledano ovo izdanje ide više ka nekoj melanholiji, moglo bi se reći. Više mu pasuje epitet "dark" ili "mračniji", što samo po sebi nije loše . 

U suštini to je skroz ok, ali ono što nije prihvatljivo je činjenica da smo imali samo jednu pesmu sa ocenom 10 i to je bio prvi singl pod nazivom Give Me Mearcy.  Kad se desi da je prvi singl ono najbolje na albumu, onda znajte da je stanje izuzetno alarmantno. Devetku je dobila stvar Vendetta X koja odiše tom pomenutom pomračinom, dok su ostale bile sve osmice i sedmice.

Ocena možda pokazuje 8, ali ako uzmemo i obzir boje Albumometra, videćemo da se album nalazi na granici između dobrog i prosečnog. Dakle, album je prosečan, osrednji, a moglo bi se reći ćak i dosta dosta tanak. 

Muziciranje Cultovaca je na vrhunskom nivou, međutim, čini se da su idejno ipak malo podbacili. Da li ima "skip" pesama? Nažalost ima! 

 Ili možda vi mislite drugačije? Ko što rekoh, bila je ovo igra po tankoj žici što se tiče srpskog Cult fandoma, ali šta je tu je! 

Steel Panther iizbacili novi singl - album stiže u februaru 2023.

Novi singl grupe Steel Panther 

Steel Panther su izbacili prvi singl sa novog albuma koji je najavljen za 24.februar sledeće godine. Ovo je ujedno i prvi video u kojem učestvuje i novi basista benda Spyder. Naziv šestog po redu izdanja ovog benda biće On The Prowl i sadržaće 13 novim pesama. Novi singl koji je dostupan u video formatu nosi naziv Never To Late (To Get Some Pussy Tonight).





01. Never Too Late (To Get Some Pussy Tonight)
02. Friends With Benefits
03. On Your Instagram
04. Put My Money Where Your Mouth Is
05. 1987
06. Teleporter
07. Is My Dick Enough (feat. Dweezil Zappa)
08. Magical Vagina
09. All That And More
10. One Pump Chump
11. Pornstar
12. Ain’t Dead Yet
13. Sleeping On The Rollaway

Motley Crue bez Mick Mars-a u nastavku turneje?

 

Od jutros internetom kruže glasine da bi Motley Crue mogli da nastave sa karijerom bez gitariste Mick Mars-a a da bi čovek koji bi ga zamenio bio poznati gitarista John 5, koga pamtimo još iz Marylin Manson dana, sa kojim je između ostalog nastupao.

Tu vest prvi je preneo Metal Sludge, kao i uvek do sada. Ranije sam vam govorio da šta Stevie Rachelle (frontmen grupe Tuff za one koji ne znaju), napiše na sajtu koji je osnovao još 1998.godine, to se u 99% slučajeva na kraju i desi.

Šta je to što još govori u prilog ovog mogućoj promeni?

Balbbermouth javlja da je John 5 napustio grupu, odnosno bend Rob Zombie sa kojim je godinama unazad svirao. Rob Zombie još uvek nije dao nikakvo saopštenje. Pomenuta dvojica više nisu prijatelji na društvenim mrežama, a u Zombijevu grupu se vratio originalni gitarista Mike Riggs za nastup na prestižnom Aftershock festivalu 6. oktobra.

Dalje, poznato je da su Nikki Sixx i John 5 veliki prijatelji. Pamtimo vreme kada je Sixx držao radijski show Sixx Sense i gostovanje John-a u jednoj od epizoda. Posle 5 ide 6, rekao je tada Sixx... Pored toga pamtimo i to da je John 5 učestvovao u pisanju, produkciji pa verovatno i snimanju novih Crue  pesama sa The Dirt kompilacije iz 2019.godine. 

Takođe, znamo i to da je Mick Mars veoma bolestan čovek, mada, gledajući snimke sa koncerata dosadašnje turneje stiče se utisak da Mars izuzetno kvalitetno obavlja svoje gitarske dužnosti, ali da ima i te kako poteškoća sa kretanjem. Ipak, bend je najavio produžetak uspešne turneje čak i na druge kontinente...

Sve u svemu, deluje da je ova  personalna promena u sastavu grupe Motley Crue, vrlo vrlo moguća. Možda jednostavno Mick Mars nije u stanju da odgovori izazovima turneje koja će se proširiti na druge kontinente. Možda je to ipak previše za sedamdesetdvogodišnjeg obolelog gitaristu. Sa druge strane, so bzirom na dosadašnju povezanost John 5 i benda, moglo bi se reći da je što se tehničkih sposobnosti to verovatno i najbolji izbor. Mada moram priznati da sam još 2008.godine uoči izlaska SOLA albuma na ovom mestu video DJ Ashba-u.

Na kraju, ova promena dovešće do lavine nesuglasica i rata po internetu i čuvenog pitanja: da li će to uopšte više biti Motley Crue ili ne? Da vas podsetim samo: Ako se uopšte i desi, to ne bi bila prva personalna promena u grupi. Menjan je bio Vince Neil, menjan je bio Tommy Lee, pa se eto nekako preživelo.