10 stvari koje niste znali o Guns N' Roses' Live ?!*@ Like A Suuicide EP-u



Godine 1986., preciznije 16. decembra,  Guns N' Roses izbacuju svoje prvo izdanje ikada. Bio je to EP lucidno nazvan:  Live ?!*@ Like A Suicide. Prvobitno izdat na vinilu i kasetama, ovaj EP predstavlja pravi raritet  kada je reč o originalnom izdanju. S obzirom da je već nakon godinu dana od izbacivanja, ovaj EP bio ređi od deteline sa četri lista, bend i izdavačka kuća odlučuju da sve četiri pesme ponovo izdaju, i to na GNR Lies-u iz 1988.godine. U ovoj priči iznosimo 10 najzanimljivijih, manje više nepoznatih, činjenica koje su vezane za ovo legendarno izdanje. 



1. Oficijelna izdavačka kuća, pod čijim je okriljem ovaj EP izdat, pojavljuje se pod imenom Uzi Suicide. Međutim takva kuća nije nikada ni postojala.  Sam naziv dao je Axl Rose a tadašnji menađžer benda Alan Niven, iskoristio je sličnu "foru" koju je nekada isprobao sa Motley Crue-om, kada je njihov prvi album bio izdat pod nepostojećom Leathur Records.

2. Kao jedna od najvećih misterija ovog EP-a bilo je i pitanje da li se zapravo radi o živom nastupu. Odgovor je naravno: NE! Pesme sa ovog izdanja snimljene su u studiu Pasha Studios u Hollywood-u tokom 1986.godine. Fora je bila u tome da su zvuci publike samo dodati preko, a preuzeti su sa nekog Texas jam-a iz 70-ih, kako navodi Duff McKagen u svojoj knjizi "It'so Easy". U svom autobiografskom izdanju "My Appetite For Destruction", bubnjar Steven Adler otkriva da su tadašnji inžinjeri iz Geffen records-a odlučili da tako urade, s obzirom da bi stvarno snimanje publike u tom trenutku zahtevalo ogromne finansijske troškove koje GnR u tom momentu nisu mogli da pokriju.

3. Pesma koja otvara EP pod nazivom Reckless Life datira još iz vremena benda Hollywood Rose, koji je bio preteča Gunsa. Gitarista i suosnivač tog benda Chris Webber je jedan od ljudi koji potpisuje ovu pesmu kao autor, pored Axl -a i Izzy-a. Nakon napuštanja Hollyood Rose/GnR ekipe, Webber oformljuje svoj bend U.P.O. sa kojima izdaje i dva albuma. Na pesmi su inače u nekom trenutku, pored Webber-a, radili svi članovi prve postave Gunsa izuzev Duff-a.

4. Druga po redu numera Nice Boys, koja je inače obrada australijskog benda Rose Tatoo, predstavlja još jednu pesmu koju je Hollywood Rose izvodio na svojim svirkama. Interesantno je da je ova numera bila deo seta na koncertu 16. juna 1984.godine na kome su u Hollywood Rose-u po prvi put zajedno svirali Axl, Slash i Steven. Bilo je to u jednom od čuvenih losanđeleskih klubova Madame Wong's West. 

5. Vrištanje, ili bolje rečeno dranje, "Hey fuckers! Suck on Guns N' fuckin' Roses", koje otvara ovaj EP delo je Slash-a, koji je i dizajnirao logo tj. omot ovog izdanja.

6. Treću po redu numeru, a drugu autorsku na albumu, Move To The City, koju su Gunsi svirali na setovima tokom 80-ih, a kasnije ponovo na UYI turnejama, pored Izzy-a i Webber-a potpisuje i Del James, dugogodišnji prijatelj benda. James je bio poznat po tome što je pored druženja sa bendom, pratio njuhove nastupe i pisao o grupi u novinama i muzičkim glasnicima toga vremena. Navodno je jednom napisao i kratku priču koja je kasnije Axl-a inspirisala za spot November Rain

7.  Tri od četiri pesme sa ovog EP-a našle su se na setu koji su Gunsi odsvirali 6.juna 1985.godine u The Troubadour-u. Ovaj koncert u ovom čuvenom klubu u Zapadnom Holivudu predstavlja prvi nastup benda u legendarnoj "appetite" postavi. Jedina pesma koja tada nije bila odsvirana bila je Mama Kin,  koja je svoj debi imala već na sledećem nastupu 28. juna u The Stardust Ballroom-u. Naravno radilo se o obradi grupe Aerosmith kojom se zatvara ovaj EP.

8. Pesma Shadow Of Your Love koja se danas može naći na svim zvaničnim i nezvaničnim izdanjima grupa Hollywood Rose, ili na studisjkim ostacima Gunsa, bila je takođe snimljena na istim studijskim sesijama koje su prethodile ovom EP-u. Ipak odlučeno je da se pesma ne nađe na finalnom izdanju. Zbog toga danas i postoji pravi  studijski snimak ove jako zanimljive numere koju su i sami Gunsi izvodili u periodu nakon 1985.godine i nastupa u Troubadour-u. Postoji takođe još jedna nepotvrđena priča po kojoj je ova pesma previše ličila na Reckless Life, pa je i to uzeto kao razlog da se ona ne nađe na zvaničnom izdanju.

9. Razlog zbog kojeg je vrlo teško doći do originalnog EP izdanja iz 1986.godine je i taj što je urađeno svega 25 000 primereaka vinila od 12 inča i kaseta. Bend je od toga zaradio oko 42 000 dolara, a taj novac je kasnije iskorišćen za njihovu prvu turneju u Velikoj Britaniji tokom 1987.godine na kojoj je odsvirana čuvena svirka u londosnkom klubu The Marquee. 

10. Vinil na kojem je EP izdat originalno, bio je  u isključivo crnoj boji. Međutim, zbog veoma ograničenog broja kopija, nakon što je bend postao mega popularan, došlo je do ogromne potražnje fanova i kolekcionara širom sveta za ovim izdanjem. Tada su i krenule prve plagijat kopije, tj. neoficijelna izdanja koja su se prodavala kao originalna. Mogla su se naći i na vinilima različitih boja što je samo po sebi ukazivalo da se radilo o plagijat izdanjima. Danas ovaj EP predstavlja raritet prve vrste i imati izdanje iz 86e prava je relikvija za milione fanova i kolekcionara. 

Ovaj EP  je takođe predstavljao pametan potez u probijanja benda u tom trenutku. Gunsi su tada polako počinjali da osvajaju muzičku scenu i imali su dosta rezervisanih koncerata, kao već pomenutu turneju po Engleskoj ali i album u planovima. Izdavanje ovog EP-a može se okarakterisati i kao popunjavanje praznine, pored toga, i veću mogučnost promocije u to vreme s obzirom da je potražnja za bendom rasla a AFD,  kao prvo kompletno izdanje benda izlazi tek 1987.godine.





Slike: 1) Prednja strana EP-a 
          2) GnR1986.
          3) Flajer sa prve svirke benda 1985.
          4) Zadnja strana omota


Pogledajte novi Lyrics/Art video benda Critical Solution Revisited: DRIVE


Januar 2018.godine                                                                                                      Autor: JP



Najbolji albumi 2017.godine - JunkYard Rock Stories



Pošto smo zvanično i zakoračili u novu godinu, red je da se još jednom osvrnemo na izdanja koja su obeležila prethodnu. Prvi put na stranicama JunkYard Rock Stories pravimo, za ovu priliku TOP 5 najboljih albuma. Nakon što je završeno glasanje probaćemo da ukrstimo rezultate sa nekim opštim mišljenjem uredništva. Zanimljivo, da stvar bude još i bolja,  nije ni bilo nekih velikih razmimoilaženja po tom pitanju. Prethodna 2017. godina donela je dosta interesantnih albuma, singlova, koncerata itd. U najužem izboru, kao što već znate, ušla su samo ona izdanja koja su bila "obrađena" na stranicama ovog sajta. Moglo je tu biti još više albuma svakako, ali u neku ruku ne bi bilo pošteno rangirati i pričati bilo šta o izdanjima koja nisu, iz različitih okolnosti, dobila svoju recenziju. Pa da krenemo:


5. The Dead Daisies - Live and Louder 

Mnogi će reći da ovaj album i nije trebao da se nađe u izboru za album godine. I ako tu svakako ima rezona, ipak smo se odlučili da ga uvrstimo u najuži izbor, jer sam album predstavlja svojevrsan "presek stanja"  dosadašnjeg rada i dela The Daisies-a  Skup najboljih hitova uhvaćenih uživo na ovoj ploči predstavljaju esenciju ovog po svemu unikatnog, a opet neodoljivo  "classic" rock benda. Pet poznatih  lica svetske rock scene, koja se kriju iza kosturskih glava i uvenulih lala,  spremaju nam za nadolazeću godin i novi, četvrti po redu studijski album  i to sa novim bubnjaerm u postavi. Biće i više nego opako u iščekivanju istog.  Šta reći osim da  jeedva čekamo nove Daisies-e! Recenziju možete pročitati ovde:  The Dead Daisies.


4. Warrant - Louder, Harder, Faster 

Možda i najveće ovogodišnje iznenađenje predstavlja i novi album nekada legendarnih glam rokera pod imenom -  Warrant. I ako već dugo bez svog prepoznatljivog lica, preminulog pevača Jani Lane-a, Warrant-ovci su napravili do sada nikad bolji album, predvođeni Robert Mason-om za vokalima. Fantastična hard rock ploča koja na trenutke vraća u ono slavno vreme, ali i pokazuje kako se ova ekipa prilagodila današnjim standardima modernog hard rock-a, što posebno raduje. Ono što je međutim problem je u tome što se ovaj album ne može naći gotovo nigde, kada je reč o svetskim a posebno domaćim TOP listama.  Jednostavno na ovu vrstu muzike koja se i dan danas posprdno naziva "hair metal" bačena je neka vrsta anateme (tamo neke daleke 1993. recimo). Nećemo sada dublje ulaziti u taj problem jer bi se o tome mogo napisati i jedan zaseban tekst (a možda ga  i napišemo), ali Warrant i mnogi drugi bendovi iz tog vremena danas jednostavno tavore u blatu u koje su nepošteno gurnuti počektom devedesetih. Medijska nezastupljenost, podsmesi i predrasude uglavnom dovode do toga da ovako dobre ploče prođu gotovo neopaženo. Više o tome neki drugi put a recenziju možete pročitati ovde: Louder, Harder, Faster


3. L.A. Guns - The Missing Peace

Veliki povratak, bum i senzaciju priredili su nam u 2017. legendarni losanđeleski sleaze rokeri L.A. Gunsi. Pokazalo se kao istinito, dugogodišnje čvrsto mišljenje fanova, da samo povratak Tracii Guns-a može da vrati ovaj bend iz potpunog zaborava. Tracii i Phil su ponovo zajedno na bini što je samo po sebi velika stvar a kada još naprave i novi album, onda je to definitivno momenat koji bi trebalo da ostane obeležen u istoriji rock n roll-a. The Missing Peace je daleko bolji od bilo čega što su Gunsi uradili u poslednjih deceniju i po. O tome smo već pisali stoga slobodno bacite pogled na recenziju. Međutim i L.A. Gunsi "proživljavaju" sličnu sudbinu kao i gore pomenuti Warrant, ali  ujedinjenje Phil-a i Traci-a, plus mlade snage, mogu ovom nekada jakom bendu vratiti ugled i poziciju koju su imali. The Missing Peace -  vredno je bilo čekati ovoliko!


2. Art Of Anarchy - The Madness

Još jedno ovogodišnje izdanje koje iz nekog razloga bačeno u drugi plan. Što se nas tiče, lako je moglo i da se nađe na prvom mestu ove male top liste s obzirom da se radi o fenomenalnom albumu ove supergrupe sačinjene od vrhunskih, svetski poznatih muzičara. Ovaj  miks modernog hard rocka  u stilu Creed-a, Gunsa i Disturbed-a  predstavlja drugo izdanje grupe i na neki način novi početak, s obzirom da je prvi album sa Scott Weiland-om praktično doživeo pravi fijasko. Scott Stapp je majstorski preuzeo ulogu premiulog Weilanda i bendu udahnuo preko potrebnu energiju. Dobro su počeli godinu. Ređali su se nastupi, promociej albuma i sl., ali su onda iz nekog razloga ponovo stali. Možda je to jednostavno samo sudbina supergrupa pošto se dužnosti prema "matičnim" bendovima ipak moraju ispoštovati na prvom mestu. Nadamo se njihovom povratku tokom naredne godine jer su albumom The Madness pokazali da se od njih i te kako mogu očekivati velike stvari. Recenziju možete pročitati ovde: The Madness


1. Stone Sour - Hydrograd

I na kraju, ono najbitnije. Album godine po izboru našeg sajta, ali i glasova naravno,  je najnovije  izdanje grupe  Stone Sour-a. Masivan, grandiozan, težak, moderan, heavy rock u majstorskoj izvedbi ove mega popularne petorke predvođene Corey Taylor-om. Jednostavno, nema se šta više toliko pisati o Hydrograd-u, tako da ako ga do sada već niste poslušali obavezno to uradite. A recenziju, koja je inače najčitanija strana recenzija na sajtu uopšte, kao i najčitanija recenzija prethodne godine, možete pročitati ovde: Stone Sour - Hydrograd


To bi bilo to što se 2017.godine tiče. Bilo je tu naravno još puno albuma, čije recenzije možete naći na stranicama ovog sajta. Nadamo se i očekujemo da 2018. u tom smislu bude još bolja. Srećna Nova svima! Rock on!



Januar 2018.godine                                                                                            Autor: JP