Intervju: M. Shadows - Avenged Sevenfold - (Revolver Magazin)

M. Shadows - pevač i frontmen grupe Avenged Sevenfold


Krajem oktobra prošle godine Avenged Sevenfold su izbacili svoj sedmi studijski album The Stage. Sam album je po mnogo čemu okarakterisan kao nesvakidašnji i izazvao je različite reakcije brojnih fanova. Za razliku od prethodnih izdanja ovog benda, The Stage se u pravom smislu reči može nazvati eksperimentom. Umesto do sada ustaljenih klasičnih rock/metal gruvačkih pesama, bend se odlučio da po prvi put uradi jedan duboki konceptualni album i to na temu evolucije i veštačke inteligencije, odnosno kako sve to utiče na razvoj današnjeg društva!? Nešto što stvarno do sada nismo videli a ni očekivali od grupe Avenged Sevenfold. Druga bitna karakteristika ovog izdanja odnosi se na pitanje samog izdavaštva, narodski rečeno izbacivanja u javnost., kojeg zapravo nije ni bilo već je album preko noći, u vidu iznenađenja, postao dostupan. Ima tu još zaninljivih stvari koje prate ovaj album, poput pesama koje u sebi sadrže različite orkestarske istrumente, što je takođe novina, kao i dužina samih pesama. Tu se pre svega izdvaja numera Exist u trajanju od skoro 16 (šesnaest) minuta itd. Kako sam nedavno došao u posed martovskog izdanja poznatog američkog muzičkog magazina Revolver, a pri tom nisam uradio recenziju ovog izdanja, rešio sam da vam ovim putem prenesem ekskluzivni intervju koji M. Shadows, pevač i frontmen grupe, dao za istoimeni muzički list.  Izutetno zanimljiv intervju koji otkriva i neke prljave tajne sveta muzičke industrije.


R: Mnoge pop/rock zvezde poput recimo Beyonce ili Radiohead su već pravili albume iznenađenja, međutim Avenged Sevenfold je jedan od prvih metal bendova koji je pokušao da uradi nešto slično. Kako ste se odlučili da ovaj album izdate na taj način?

MS: Ja zapravo mislim da se sve svelo na pauzu koju smo imali, oko dve i po godine od prošlog albuma. E sad, ne bih da omalovažavam druge bendove, jer stvarno uživam u trenucima kada neki bend objavi da radi na novom albumu, ali kada nakon toga krene jedan teaser, drugi teaser, treći, četvrti, pa onda krenu singlovi jedan za drugim, i sve to pre izlaska albuma, e to je ono što mi stvarno nismo želeli da radimo. Nismo želeli da uđemo u studio i da onda odatle postavljamo slike na Instagramu. Šta to zapravo znači uopšte i šta nam uopšte donosi? Ljudi uglavnom krenu da se "lože" i da pišu komentare poput: "vidi kakve gitare koriste za snimanje, mora je trash album u pitanju" i slično. Onda to sve završi u štampi i cela stvar bude mnogo naduvanija nego što jeste.

Na kraju smo zbog toga i odlučili: "zašto jednostavno ne bi smo ovaj album izbacili kao iznenađenje". Tako nam je bilo mnogo zanimljivije: imali ste pet momaka koju zapravo stvarno ushićeni zbog izdavanja sopstvenog albuma, i koji su mogli u tome da uživaju za razliku od onoga kako to obično biva a to je potpuna posvećenost promociji i štampi i svemu što ide uz to. Nije da nismo želeli da radimo svoj posao,a tu spada i odgovaranje na bezbroj pitanja o albumu poput: "pa da li je brz, da li je heavy, da li je melodičan, pa da li vrištiš u pesmama i slično", i to od ljudi koji album naravno još uvek nisu ni čuli. Izgledalo je mnogo lakše i realističnije da prvo ljude pustimo da čuju album i stvore mišljenje o njemu pa da onda razgovaramo.


R: Ovo je vaš prvi album u izdanju Capitol Records-a. Kako ste ih ubedili da izdaju album kao iznenađenje?

MS: Mi smo album snimili bez ikakvog dogovora sa bilo kojom izdavačkom kućom; sami smo finansirali snimanje albuma  i bilo kakva ponuda izdavačkih kuća, koja ne bi bila po nađoj meri, bila bi odbijena i onda bi u tom slučaju album bio izdat samostalno. Mi smo u Capitol Records ušli bukvalno sa uzdignutim glavama, nekako drsko, a ne kao neki smušeni bend koji moli da album bude izdat. Nakon prvobitnog šoka, činilo mi se da su se na kraju svi složili sa tim. "Hvala za potpis,evo albuma - ali mi želimo da ga izdamo nasumično."

Ipak mi nismo ni bili sigurni da li je metal zajednica uopšte spremna za tako nešto. Metal zajednica, odnosno publika je kao i njihove crne majice sa kosturskim glavama, oni idu na koncerte i doživljavaju muziku na određeni način. Ali mi ne želimo da budemo kategorizovani na taj način. Tako da smo sve to objasnili izdavačkoj kući što su oni na kraju i razumeli.


R: Vi ste izdavanje albuma odredili baš u trenutku kada ste emitovali vaš nastup na vrhu Capitol zgrade u Holivudu, koji je bio u formatu 3D/360 stepeni.  Jeste li uopšte bili zabrinuti oko toga da je album mogao da "procuri" i pre toga?

MS: Mi smo u potpunosti razumeli da, ukoliko se album nađe u prodavnicama pre tog nastupa, da će sigurno procuriti na internetu. Ja sam zato rekao izdavačima: "Uz svo dužno poštovanje ne zanima me ako album procuri. Pa šta ako 10.000 skine album pre datuma izdavanja. Dok god se ljudima sviđa muzika, i "udarac" bude uspešan (u smislu da je fora uspela), to je ok.." Ako procuri, nije kraj sveta. Ako neki lik stavi album na besplatan download na internetu, to je jednostavno posledica vemena u kome živimo, i buniti se protiv toga neće vas odvesti nikuda. Tako da je Capitol uradio odlično stvar, držeći u tajnosti distribuciju albuma ka samim prodavnicama, što je bio veliki poduhvat za njih.


R: Album je ipak procureo, nedugo pre izlaska, da li je to tačno?

 MS: Da, procureo je jedan dan pre izlaska. Mi smo ustvari očekivali da on procuri u nedelju, a procureo je u sredu, dan pre pomenutog nastupa, tako da to i nije bilo toliko strašno. Ko zna da li su ti ljudi na kraju i stvarno kupili album, ko zna...


R: Sve u svemu, da li je iznenađenje koje ste zacrtali  uspelo?

 MS: Ja mislim da je bilo strava. Mislim da je bilo baš zabavno i da su ljudi koji su album nabavili, tj koji su pokazali anagažovanje u tom pogledu, na kraju bili stvarno zahvalni. Da bilo je odlično!


R: Kakve su bile reakcije vaših fanova?

MS: Zapravo su bile veoma čudne. Mnogi su bili u fazonu: "Jel to uopšte prava ploča? Kako da mi to nismo čuli? Ako nisu objavili da snimaju nešto. to onda znači da ništa ne valja, i slično".  Ja mislim da smo oko toga mi bili malo zaslepljeni - ako radite nešto novo i nesvakidašnje, ljudi će misliti da zapravo "nešto smerate", ili da nešto krijete. Smatram da u našoj muzici postoje mnoge takve barijere, na koje bendovi nailaze u svojim karijerama. Kada Radiohead uradi tako nešto, onda oko toga ne postoji takav zazor. U našoj muzici i  na sceni uopšte, takve stvari se stalno događaju.


R: Da li misliš da će neki bendovi u budućnosti uraditi nešto slično kao vi sada, i da li vi planirate da ponovo radite ovako nešto, sa ovakvim istim pristupom?

MS: Ne znam da li ćemo koristi opet ovakav pristup, ali siguran sam da ćemo uraditi nešto potpuno novo i interesantnije. Ne znam ni da li će drugi bendovi "kopirati" nas u tom pogledu; ne bih da se žalim, jer ovo stvarno nije bitna stvar u mom životu, ali moram da kažem da su mnogi metal mediji pokušali da ospore i istupe celu stvar oko našeg albuma, posebno mediji u Velikoj Britaniji. Mi smo zapravo nailazili na neke magazine tamo koji su nam govorili da uopšte ne žele da rade sa nama - zbog kako kažu, flagrantnog nepoštovanja štampanih izdanja, tj zato šro im nismo na vreme dali materijal kako bi oni mogli da štampaju svoje naslovne stranice i pišu recenzije. Nailazili smo na ljude sa radija koji su nam govorili da oni ne žele da puštaju naše pesme jer nisu bili upoznati sa onim što smo radili.

To su sve ljudi koji glume da su na vašoj strani, a ustvari se ponašaju kao "filteri" koji vas guraju nazad kada pokušate da uradite nešto novo i drugačije. Ja to razumem, ali mi kao umetnici ne želimo da se upravljamo prema njima, i da radimo u smislu onoga što je najbolje za njih. To je upravo ono što ljudi očekuju od umetnika. Da budu umetnici i  stvaraju svoju muziku i rade ono što žele. Ali ako neko očekuje suprotno, onda to u mnogome otežava stvari. Ipak, koliko god da je ovaj bend veliki, na nas to neće mnogo uticati. Prodaja karata za nadolazeću evropsku turneju to i dokazuje. Ali, na kraju, moram reći da mi je žao drugih bendova koje ovo isto može zadesiti, i na kraju neke od njih i slomiti.


R: Kad smo već kod koncerata, vi ste pomenuli da će te u buduće raditi sa kompanijom Cirque de Soleil, koja je poznata po glamuroznoj teatarskoj produkciji. Kako će vaša bina izgledati na nadolazećoj turneji?

MS: Biće to jedan pravi pyro-heavy show u stilu 80ih od strane Avenged Sevenfold-a, sa potpuno novim vajbom. Idemo ka jednom pravom "svemirskom" putovanju koje će dočarati ono što prati album The Stage, i ako ćemo naravno svirati i stare pesme. Želimo da sve ispadne kako treba i da to budu jedni kohezivni nastupi koji povezuju sve te pesme koje iz prošlosti sa ovim danas.


R: Dakle to neće biti nešto tipa Avenged Sevenfold vs Džinovski roboti, ili nešto slično?

MS: Ne naravno. (smeh) Ja to vidim kao na primer, ako ste ikada bili u Hajden planterijumu u Nju Jorku, gde vas Nil DeGrajs Tajson vodi duboko u svemir dok vi sedite u nekoj stolici. Mi smo to videli i upravo tako nešto i poželeli. Da ljude odvedemo na ta dva sata u naš svet, to bi bilo po pilično kul.


R: Kad smo već kod toga, da li ste partijali sa Tajsonom do sada?

MS: Ne nismo partijali sa Nilom, ali ako on to bude radio, mi ćemo svakako biti tu. U fazonu smo da ga ne uznemiravamo oko toga trenutno. Znam da dobija mnogo tvitova oko toga da nešto uradi sa pesmom. To i ne bi bilo loše da se on pojavi na nekom našem nastupu i odradi neku pesmu sa nama. Ima tu dosta mogućnosti.


R:  Neki tekstovi pesama sa novog albuma se bave veštačkom intelignencijom. Da li ste razlimšljali šta veštačka inteligencija može značiti u budućnosti u muzici?

MS: Oh čoveče, nisam razmišljao o tome. Rekao bih da je to deo pitanja, "zašto su svi ljudi različit"? Mi smo ti koji stvaramo simfonije, umetnost, stvari koje naši preci nisu radili. Mi imamo to što se zove svest, i sav taj kreativni poriv u nama koji nas čini posebnim. Moramo se zapitati, ako zapravo dođemo do stadijuma gde veštačka inteligencija stvara muziku, da li će to uticati na ljude? Da li će to stvarati prefektne note i perfektne pesme?


R: Pa muzičari se uglavnom žale kako ne mogu da dosledno prenesu ono što se nalazi u njihovim glavama. Da li je v.i. kreativno sredstvo u tom pogledu?

MS: Da to je stvarno interesantna ideja. Ima toliko stvari koje se čoveku motaju po mozgu i da li ova stvar može biti most koji će sve to puštati napolje? Ne vidim ništa loše u tome. Samo zavisi koliko tehnologije će biti potrebno za tako nešto. Ljudi uglavnom koriste tehnologiju za neke druge stvari nego za muziku. Kreativnost je nadam se poslednja stvar na listi ludih naučnika! :) (smeh)



 Izvor: Revolver Magazine March 2017.                                           Prevod i obrada: JP

The Dead Daisies - Live and Louder (2017)



Drugo ime za ovaj blog bi svakako moglo da bude recimo - The Dead Daisies blog! Ali šta ja tu mogu kad oni jednostavno ne popuštaju u smislu novih izdanja. Tri albuma za tri godine postojanja je i više nego puna kapa, a sve se nekako još i poklopilo sa samim početkom ovog mog pisanija. Recenzije tih albuma su nadam se bile čitane jer The Dead Diasies definitivno nisu tek neki tamo bilo kakav bend. U par reči bi to ovako zvučalo:  najluđi, najzabavniji i najglasniji hard rock sastav trenutno na sceni! U to ime, ovog proleća donose nam još jedan novitet, njihovo četvrto po redu  izdanje popularnog naziva - Live And Louder.


Dakle, kao što se iz samog imena naslućuje, radi se o "live" ili ti izdanju sa posebnom etiketom "uživo". The Daisies (kako ih fanovi uglavnom zovu) su može se reći, vrlo strpljivo gradili svoju reputaciju svojevrsne rock atrakcije, svirajući uglavnom kao predgrupa velikim imenima poput Kiss, Def Leppard, Whitesnake i dr. Međutim nakon albuma Make Some Noise, koji je detaljno opisan u naznačenoj  recenziji, ovaj bend kreće i sa sopstvenim nastupima (turnejama) kojih je bilo na pretek u proteklih godinu dana. Logičan proizvod njihovog vrlo aktivnog i efektnog delovanja je i izdanje o kojem je upravo reč. Najavili su oni to na vreme da ne bude zabune. Nakon tri uspešna albuma i pregršt nastupa širom sveta,

Sam po sebi, album je jednostavno brilijantan. Od početne Long Way To Go pa do poslednje Midnight Moses. Čini se da su uspeli da uhvate taj momenat koji slušaocu daje istovetan dojam kao da se nalazi na samom koncertu. Nije to baš jednostavno. Dobar live album zavisi od nekoliko faktora. Pre svega od vrhunskog muziciranja, a to je ono čega kod The Daisies-a ima na pretek. Džabe trošiti reči o muzičkom umeću ovih prekaljenih muzičara. Doug Aldrich, David Lowy, John Corabi, Brian Tichy i Marco Mendoza su neuništiva muzička zver. Dobra je stvar što nema gotovo uopšte presviravanja jer upravo to ovim snimcima ostavlja tu neku prvobitnu autentičnost. Sve je "uhvaćeno" onako kako je i odsvirano. Druga bitna stvar za dobar live album je naravno i produkcija. Za nju je bio zadužen Anthony Fockx, gitarista benda Beautiful Creatures, koji je ujedno i producirao poslednje reizdanje ovog benda pod nazivom Deuce Deluxe, kao i albume mnogih drugih poznatih grupa. Koliko su BC bili dugo na pauzi  Anthony je baš iskoristio da usavrši svoj zanat. Albumu Live and Louder dao je onoliko magije koliko je dovoljno da pesmama ne promeni prvobitnu svežinu i sirovost, čime je od albuma  napravio superiornu i kompaktnu celinu.

Što se izbora pesama tiče  najviše dominiraju pesme sa poslednjeg albuma, devet ako se ne varam,  što je u neku ruku i logično ako se uzme u obzir sama promocija. Ipak su The Dead Daisies prošli kroz nekoliko različitih formacija tokom svog postojanja s tim da se ova poslednja postava, bar za sada ustoličila na duži rok. Long Way To Go, Mainline, Song And A Prayer zvuče potpuno očekivano, identično kao i na albumu, samo utoliko moćnije. Od pesama sa albuma Revolucion iz 2015. godine koji je obrađen u rezenziji Revolucion 2015, na Live and Louder se mogu naći pesme poput ultimativnog hita Mexico, zatim Something I Said i obrade Midnight Moses. Možda je mogla da se provuče još po neka sa tog više nego dobrog albuma. Sa prvog albuma pak ima najmanje pesama što je i očekivano. U suštini samo je jedna i to najpoznatija Lock N Load koju čini se da John Corabi ima malo poteškoća da otpeva s obzirom da je u dosta višem registru. Sa druge strane zanimljivio je čuti kako Doug Aldrich svira deonice koje je u ovoj pesmi na albumu odsvirao Slash. U susštini radi se o jednoj očekivanoj set listi i skupu pesama koje je bend najčešće izvodio u proteklom periodu.

Jedina mana ovog izdanja, ako se tako može reći, je način prikupljanja pesama. Ne u smislu odabira, jer tu se uvek može naći po neki nezadovoljni fan, već u smislu odakle potiču snimci. Slušalac će na albumu  jednom čuti kako Corabi pozdravlja Beč, pa onda publiku u Parizu, zatim u Londonu a album završava  u Minhenu. Dakle, album nije snimljen na jednoj jedinstvenoj svirci već predstavlja skup snimaka sa različitih nasutpa tokom poslednje  evropske turneje grupe iz 2016.godine.

Sve u svemu ne bi trebalo tražiti dlaku u jajetu. Album je sam po sebi odličan uprkos tim nekim manjim nedostacima. Tačnije radi se o čitavom paketu a ne samo audio albumu. The Daisies su i ovog puta spremili CD, zatim tu je i DVD koji prati ovo izdanje na kome se zabeleženi neki od najzanimljivijih trenutaka sa pomenute turneje. Jedan onako pravi specijal za fanove.  Baš tako! Live and Louder je na neki način poklon onim fanovima koji nažalost možda nisu bili u mogućnosti da ih negde "uhvate" uživo. Valjda sam već pričao, ne sećam se više, o tome koliko su The Dead Daisies privrženi svojoj publici i koliko vremena posvećuju tom specijalnom odnosu koji sa njom imaju. Ako pratite njihove profile na društvenim mrežama primetićete da jednostavno nema dana da se neko iz benda ili ceo bend ne obrati publici na razne načine. Gotovo svakodnevno su to kratki klipovi iz njihovog svakodnevnog života. Zatim trenuci iz studija, sa turneja, gostovanja na radiju i tv-u, "live" stream u kojem publika direktno može da komunicira sa članovima benda. U danima kada je ova recenzija pisana The Daisies su na dnevnoj bazi prenosili po jednu pesmu odsviranu specijalno za publiku i to sa probe. Sada su već na novoj turneji sa koje takođe svakodnevno prenose svoje nastupe. Malo je bendova na svetu koji na ovaj način koriste prednost interneta u svrhe komunikacije sa fanovima. Svaka čast na tome. Zato i jesu definitivno najzanimljiviji i najpozitivniji bend trenutno na sceni, a Live and Louder je nastavak tog iskrenog odnosa koji postoji između fanova i njih samih.




Jun 2017.godine                                                                                             Autor: JP